Te vrijedne pčelice imaju poseban stomak za med. One u taj stomak najprije unose mednu bazu, a potom je u njemu probavljaju.

 Nakon toga, tako pripremljeni med ispuštaju u saće i košnicama. One na taj način skrivaju med kako bi ga preko zimle mogle jesti. Baš kao zimnica koju spremaju naše majke !

Osim što je jako dobar izvor kalorija, med ima pozitivno djelovanje i pri liječenju mnogih bolesti.

Čak je i naš voljeni Poslanik s.a.v.s., rekao: „Budite ustrajni u dvije stvari koje liječe, a to su: konzumiranje meda i učenje Kur'ana.“

Nakon što sam čuo te riječi, počeo sam jesti mnogo meda i mnogo učiti Kur'an.

S toga sve što smo naveli u dosadašnjem tekstu navodimo i nekoliko značajnih činjenica koje su za naše medonosne pčele vezane i za njihovo vrijedno djelovanje.

• Medonosne pčele imaju po četiri krila. Prednji par krila koriste za letenje, a zadnji par za održavanje ravnoteže.
• Medonosne pčele zamahnu približno 11.400 puta u toku jedne minute. Njihovo zujanje nastaje upravo zbog tih zamaha. Ujedno, zahvaljujući brzini pokreta, cvjetni polen se lijepi na noge pčela.
• Postoji otprilike 16.000 vrsta pčela. Najrasprostranjenija vrsta jesu medonosne pčele, a 80.000 medonosnih pčela može formirati koloniju jedne košnice.
• Na jednom putovanju u avanturi prikupljanja meda medonosna pčela obiđe 50 do 100 cvjetova tako da prosječna pčela proizvede oko 1/12 kašičice meda u svom životu.
• Kako bi proizvele 100 grama meda, medonosne pčele obiđu na desetine hiljada cvjetova, a mogu letjeti brzinom do 24 kilometra na sat.
• Medonosne pčele žive samo 40 – 45 dana, matica može živjeti i do pet godina.
• Medonosne pčele su jedini insekt koji proizvodi hranu koju jedu ljudi. Također su ekološki vitalne kao oprašivači.
• Medonosne pčele imaju 170 receptora mirisa koji im omogućuju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane. Njihov njuh je toliko precizan da one mogu razlikovati stotine različitih biljnih sorti.
• Mozak pčele je ovalnog oblika i velik je kao sjeme sezama, ali to ne znači da one nemaju izvanrednu sposobnost učenja i pamćenja, te da nisu sposobne napraviti kompleksne proračune vezane za svoje ‘izlete’.
• Matica može živjeti i do pet godina (u rijetkim slučajevima i do 7 godina), a ona je jedina pčela u košnici koja polaže jaja. Ona je najproduktivnija u ljetnim mjesecima, kada polaže i do 2.500 jaja dnevno.
• Svaka pčela u koloniji ima jedinstven miris, kako bi je članovi kolonije mogli prepoznati.
• Samo pčele radilice mogu ubosti, i to samo ako osjećaju da su u opasnosti. Matice imaju žaoku, ali pošto nikada ne napuštaju košnicu, nisu ni u opasnosti. Dok u većini slučajeva umru nakon što ubodu čovjeka, većina pčela ne umre nakon što ubodu druge insekte ili životinje. Razlog je taj što se žaoka ‘zakači’ za ljudsku kožu i istrgne je od tijela pčele.
• Medonosne pčele komuniciraju putem “plesa”.
• Pčele se ne rode znajući kako da naprave med. Mlade pčele sve nauče od starijih i iskusnijih.
• Pčele radilice su zapravo spolno nerazvijene ženke.
• Muške pčele se zovu trutovi i oni uopšte ne rade i nemaju žaoke, njihov jedini zadatak jeste parenje sa maticom.
• Medonosne pčele znaju da je planeta okrugla, te mogu računati uglove kako bi se orijentisale (prema nedavnim naučnim istraživanjima).
• Medonosne pčele dobiju ‘posao’ u košnici na osnovu svoje starosti.

Na primjer, poslovi jedne medonosne pčele radilice izgledaju ovako tokom svog života:

- 1 – 2 dana starosti: provode dane čisteći ćelije, počinjući sa onom u kojoj su se rodile

- 3 – 5 dana starosti: hrane starije larve

- 6 – 11 dana starosti: hrane mlađe larve

- 12 – 17 dana starosti: proizvode vosak, prave ‘medne lončiće’, nose hranu i vrše pogrebne dužnosti

-  18 – 21 dan starosti: stražare na ulazu u košnicu, i štite istu od uljeza

-  22 dana, pa sve do smrti (40 – 45 dana): prikupljaju nektar, polen, vodu, oprašuju….