Piše:Alma Šišić

 Šta jeste, a šta treba biti identitet?

 

" Šta jeste a šta treba biti identitet " bavi se istraživanjem odnosa složenog pojma identiteta i društvene ontologije pokušavajući da pronađe odgovor na neka uznemirujuća pitanja: " Šta jeste a šta treba biti identitet "?

Pitanje identiteta je pitanje i moralne izgrađenosti; kodeksa moralnog ponašanja.

Čovjek se kroz identitet izražava moralno. Slika jednog naroda treba da bude hezik, kultura regija. Postavljaju se pitanja : ko su i zašto protivnici identiteta u modernom transnacionalnom društvu? Koje su glavne sugestije jedne jake teorije identiteta i jedne slabe teorije teorije? Ko ili šta stoji iza procesa globalizacije i kreiranja ideja o transnacionalnom identitetu? Transnacionalni identitet podrazumijeva više identiteta. Transnacionalni identitet kao konsekvenca opcija slabe teorije  identiteta utemeljena na upotrebi da se u svijetu vrši transfer internacionalnog kapitala i njegovo oplođivanje. Pri tom se vrši transfer racionalnosti političke ekonomije, kulture i sigurnosti , što treba da osigura transnacionalna socijalizacija.

" Identitet i društvena ontologija " pruža niz karakteristika globalnih procesa unutar društvene ontologije i njihovog ontološkog statusa kao i fenomen koji su sa njima povezani, kao pto su: identitet, znanje, informacijska tehnologija i kapital. Sugerira se razvijanje komparativne svijesti koja ne prihvata unaprijed niti odbacuje kroz interkulturno i kroz interpersonalno povezivanje sa drugim i kroz interpretaciju njihove ontologije i znanja.

1.)  ŠTA  JESTE  A  ŠTA  TREBA  BITI IDENTITET?

 

Stoljeće u kojem živimo moglo bi se s pravom imenovati kao "stoljeće rearanžiranja". Rearanžiranje identiteta, rearanžiranje fizičke supstancije i rearanžiranje društvene antologije i društvenog konstruira niz interaktivnih procesa koje treba da dovedu do transnacionalnog identiteta i njegove transnacionalne socijalizacije. Odgovor na pitanje: "šta jeste a šta treba biti identitet?" Zavisi od nove ideje čovjeka, ideja koja u sebe uključuje odlučnost za sve, jednakost za sve, pravednost i toleranciju za sve, koja utemeljuje društvo vođena tolerancijom. Rearanžiranje društvene ontologije uvijek započinje iz pravca prema kojem se ide. Ali u ovom kontekstu "reranžirati" nešto ne znači "promijeniti " nešto u mislima, nego to znači nešto sasvim konkretno: fizički promijeniti njegovu strukturu mehaničkim postupkom u šta se ubraja nasilje, degradacija, skrnavljenje, amputaciju, etničko čišćenje itd. Suvremena znanost i suvremena tehnologija ( nano znanost i nano tehnologija ) smatraju da je dobijena borba oko supstancije i stvaranja nove vrste supstancije već u toku: proizvode se programilne supstancije, pametne materije i genetski promijenjene supstancije u genetskom inžinjeringu. Suvremena politička filozofija koja se izvodi pred našim očima koja kroz unaprijed zadate ili projektirane ciljeve stvara novi svjetski poredak. Suvremena politička filozofija se koristi metodom socio-političkih manipulacija i na taj način rearanžira individualni identitet stvarajući programibilnu ljudsku supstanciju.

Integracijski[1] i globalizacijski procesi mijenjaju političke sisteme i državne zajednice ukidajući lokalna, a često i regionalna stanja stvari i procese i stavljaju ih u globalne procese u kojima postaju ovisni od globalnih ekonomskih odnosa, od globalnih kulturnih odnosa, od globalnih financijskih odnosa i od  globalnih civilizacijskih standarda. Tranzicija iz jednog stanja u drugo je permanentni proces jer spekulativni internacionalni i anonimni kapital, koji stoji iza globalizacije  vrši " liberalizacije "[2] ; nastaju državne granice u Europi, mijenjaju se preko noći državni ustavi, čini se sve da kapital neometano nalazi sebi put. Tamo gdje su do juče bile granice prave se lokalni univerziteti kao brana kulturnom utjecaju koji bi mogao odvesti u svoj tabor nacionalne pripadnike druge države. Istovremeno se užurbano radi na stvaranju formule za transnacionalni identitet, formiraju se transnacionalne institucije i moltinacionalne kompanije, formiraju se vojni i politički savezi za odbranu i nesmetani rad transnacionalnog kapitala i trans nacionalnog identiteta.

1." Identične " teorije identiteta

 

Svi sektori društvene ontologije, a naročito oni koji čine temeljno-orjentiranih zajednica kao što su ekonomija, politika i kultura moraju se lišiti rigidnih[3] temelja koji sprečavaju " bržu komunikaciju ". Nova paradigma obrazovanja je univerzalno koje nastaje u komunikaciji ili komunikativnom djelovanju unutar koje se formira univerzalnost ( " princip univerzalnosti " ) kao produkt procesa etničkog diskursa. Postoje jasna i snažna upozorenja da je " enterpersonalna komunikacija izvor pojma objektivne istine ", ili otvoreni izvor koji se može konstruirati tek u interpersonalnoj komunikaciji u kojoj učesnici  interpretiraju jedni druge ( Davidson 2001 ). Sa stanovišta " interperativne antropologije " koja kulturu posmatra kao " sistem ograničenja koji u vrlo kompleksnim granicama i jako širokom rasponu položaja ograničava beskonačno nestalan niz mogućnosti " jasna je diferencijacija unutar politike identiteta na " hegemonijski " i "emancipatorski "[4]. Politika identiteta definira se u dvije dijametralno suprotne strane : oni koji insistiraju na ojačavanju njihovog dominantnog identiteta i onih u potrazi za novim donstojanstvenim identitetom. Ono što omogućava ovu harmoniju, koja dugo traje i brzo iščeznava jeste stalno prisutna tendencija " koncentracije na jedan identitet " ili tendencija svođenja  na glavni identitet, bilo da se za tu ulogu odabere klasni, profesionalni, rasni ili religijski identitet. Stanovište sa kojeg se skup karakterizacija iznosi jeste holizam identiteta a on podrazumijeva :

1.     da je identitet složen pojam, odnosno da se radi o mnoštvu različitih sekvencija identiteta (individualne, kulturne, etničke, političke, nacionalne i sl)

2.     da su te sekvence interaktivne, odnosno da su u međusobnom dubinskom i površinskom odnosu

3.     da su svekvence identiteta paralelno distribuirane u reakcijama nasilaca identiteta ( individue, grupe, narodi, nacije, etnije,...)

4.     da su neke sekvence[5] identiteta rigidne a neke mekane, odnosno da su neke više sposobne za adaptaciju i promjenu a neke manje ili nikako

5.     da je sekvenca identiteta uslovljena funkcionalna reakcija nosioca identiteta ( mentalna, verbalna, društvena, fizička ) koja nastaje u komunikaciji.

 

 

1.1.         Jaka teorija identiteta " usidreni identitet "

 

Da bi se očuvali nacionalni i individualni interesi potrebna je snažna država koja ima svoj opis i utemeljenje u razgraničenju " prirodne slobode " i " građanske slobode ", " prirodnog vlasništva " i " građanskog vlasništva", " individualne volje " i " opće volje " koja se razlikuje u " društvenom ugovoru " u formi koja po najbolje ostvaruje vrhovni cilj njenog postojanja " samo-održanje " koje čovjek " duguje samom sebi ". Nacionalno samoodržanje podrazumijeva pružanje nacionalne zaštite svim sektorima društvene ekonomije na koje bi se mogao redicirati ili koncentrirati identitet. Drugu vanjsku stranu rigidnosti identiteta konstruirale su hiper-etničke elite. Etničke elite su sebe identificirale sa braniteljima etničkih interesa a primarni interes je očuvanje identiteta. Rigidne sekvence identiteta proizvode usidreni identitet koji pokazuje svojstva ksenofobičnosti[6] i netolerancije koji u složenim povijesnim okolnostima mogu dovesti do genocidnosti[7] koja završava projektima etničkog čišćenja teritorija. Zapravo može se reći da " etnonacionalna veza " nastaje kada jedna dominantna etnija po cijenu etnonacionalizma želi formirati nacionalnu država na temelju kolektivne memorije i mitova o izabranom narodu.

 

 

1.2.         Slaba teorija identiteta : " mobilni identitet "

 

Procesi tranzicije pokazali su da je vrijeme usidrenog identiteta nepovratno prošlo, odnosno da kategorija nije više vezana za etnički identitet ili za izolaciju nacionalnog identiteta i nakon što je deizolacija i internacionalizacija[8] ekonomskih i društvenih relacija postala uerobikracija i spekulativna ili nova elita totaliziranja započela je pripremati projekat konstrukcije mobilnog identiteta ili identiteta u akciji. Prije pedeset godina identitet se našao na putu dvojnogodređivanja, s jedne strane politički identitet, s druge strane etnički i kulturni. Kompaktivno društvo dolazi iz kompativnog držanja koje ima za osnovu više konvergentnih scenarija interkulturalnosti. Nova politička ekonomija racionaliteta producirala je nešto što je starom tipu kapitalizma zasnovanog na vidljivom kovanom ili papirnom novcu neshvatljivo odlazak iz vlastitih ruku oplođivanje na drugom mjestu svijeta i vraćanje natrag sa većim profitom u rukama. Sa stanovišta " slabe teorije identiteta " protivnici konstruiranje jedne ideje transnacionalnog[9] identiteta sa nacionalne monokulturne etničke i lokalne organizacije koje zahtijevaju snažnu državnu organizaciju koja štiti nacionalnu ekonomiju, nacionalni jezik, nacionalnu historiju, nacionalnu kulturu. U Velikoj Britaniji je rasna sgredacija nevidljiva u obrazovanju gdje su već formirane rasne škole sa 95% djece azijskog porijekla, 95% djece afričkog porijekla i šloke sa 97% djece bijelih roditelja. Škole su : " otvorene " društvo je " otvoreno " i rasna segregacija nije državna politika, ali ti procesi se  " naprosto dešavaju " jer je predhodno izvršena urbana etnička getoizacija. Pitanje koje se ovdje dobro uklapa jeste : šta su konsekvence bile kojeg čina identiteta  jest koji smanjuju kulturnu ili političku distancu prema drugom i drugačijem? Pitanje šta su konsekvence dobrog odnosa, šta su konsekvence tolerancije, suživota, miješanja rasa i kultura, tolerancije suživota miješanja rasa i kultura, tolerancije drugačije personalnosti, jeste pitanje koje treba ozbiljno postaviti.

2. Transnacionalni identitet

 

Transnacionalni identitet je forma identiteta u akciji ili mobilnog partnerstva  koja nastaje iz potreba liberalizacije prostora i vremena, stvaranja jedne liberalne prostorno-vremenske komprese[10] unutar koje će transnacionalni kapital biti zaštićen u multinacionalnim[11] i internacionalnim kompanijama koje stvaraju profit i koje nemaju zapreke ni obaveze  u lokalnom razumijevanju prostora i vremena. Fragmentirani nacionalni ili etnički prostor  i usidrenost u jednom izoliranom vremenu, kulturnom ili industrijskom, mijenja se u ime komprimiranog  prostorno vremenskog okruženja u kojem se realiziraju samo mobilne ili profitabilne  relacije i partnerstva. Transnacionalni identitet ne znači za Evropsku zajednicu ujedno i transkršćanski, znači upravo obratno : transnacionalno kršćanstvo  koje nastaje ujedinjenjem kršćanskih zemalja i koje je štićeno kršanskim vojnim savezima. Također i pitanje granica koje postavlja jezik uzimanjem ili stavljanjem preambulu  engleski jezik službeni jezik Evrope na isti način bi moglo biti "riješeno ".

 

2.1           . Nova društvena ontologija i njena infrastruktura

 

Društvena otologija je ono što se mijenja pred našim očima : kako je to karakteiziran Platon, u spisu ( Cratylos ) onih društvenih reakcija koji nastaju i oblikuju se po volji ljudi koji djeluju i koji se raspadaju  i iščezavaju isto tako po volji ljudi koji djeluju. Zapravo, društvena ontologija ili društvena realnost je vektor snaga koji se formulira u prostoru i vremenu, s obzirom na sredstva kojima raspolaže i ciljeve koje predstavljaju realne društvene grupe, bez obzira na to koliko je razdijeljena na svoje sektore-ekonomski, pravni, socijalni, politički, obrazovni, zdravstveni, kulturni, proizvodni. Društveni modeli ili modeli društvena ontologije formuliraju pravila, vrijednosti ili držanje pojedinca unutar granica modela i na taj način izgrađaju njegovu društvena svijest. S druge strane pojedinac ili grupa mijenja infrastrukturu modela društvene ontologije kontrolirajući prostor i vrijeme modela unutar kojeg funkcioniraju. Način na koji je  " infrastruktura "[12] društvene ontologije postavljena može se opisati kao rigidan ili liberalan kao demokratski ili kao nedemokratski. Globalizacija modela društvene ontologije ide sa modernim i postmodernim kompresioniranjem prostora i vremena, sa globalnom primjenom informacijske tehnologije u društvu sa realiziranjem ideja društva zasnovanog na znanju, odnosno sa tehnifikacijom društvenih modela. Ontologija prirodnih jezika i prirodne intiligencije i prirodnog objašnjenja svijeta, njegovih stanja stvari i procesa počiva na idiomima identifikacije i reprezentacije koji su semantički zatvoreni u jednu ontologiju koju prepoznaju educirani korisnici toga jezika i koju dobivaju kroz taj jezik. Prvi uvjet koji omogućava govor o transnacionalnom identitetu jest transnacionalnost infrastrukture društvene ontologije odnosno transnacionalnost informacijske tehnologije i globalne komunikacije jeste zapravo preduvjet i infrastruktura globalizacijskih i integracijskih procesa. Simbolički sistem u elektronskim medijima i sredstvima omogućili su transfer privatnosti iz lokalnog elektronskog okruženja na globalni elektronski nivo i otvorili mogućnost virtualne socijalizacije koja transcendira ili samo prikriva specifični identitet i omogućava transnacionalnu socijalizaciju. Druga činjenica koja doprinosi stvaranju uvjeta za formuliranje transnacionalnog identiteta jeste stvranje transnacionalnih ili internacionalnih organizacija u kojima pariticipiraju integrirane članice, a koje propisuju uvjete kooperacije i uvjete unifikacije. Treći uvjet je stvaranje snažnih vojnih saveza kakav je NATO. Transnacionalne vojne snage i vojni savezi vrše transfer nacionalne vojne sigurnosti i odbrane na transnacionalni nivo jer se radi o " globalnoj odbrani globalnih vrijednosti ". Po novom scenariju treba uvesti novu relaciju : građanstvo-društvo-vojska jer se na stupnju globalizacije mijenja karakterizacija svih relata. Dakle, transnacionalna zajednica kakva je Evropska zajednica počiva na transnacionalnom kapitalu koji stoji u osnovi ovakvih integracija i nalazi se u multinacionalnim i internacionalnim korporacijama; političku ekonomiju ovog racionaliteta pružaju internacionalne monetarne ekonomske, pravne i društvene organizacije religijsku osnovu daje transnacionalno kršćanstvo, socijalnu osnovu pružaju humanitarne organizacije, a fizičku zaštitu pruža NATO.

2.2. Kulturni kapital i identitet

 

Nakon što je Rortyeva Kritika transcendentalizma urodila plodom u projektu postmoderne, sada se zapravo radi o društvu koje se temelji na pragmatizmu[13] razumijevanja i interpretacije fenomena života " unosom neposrednih podataka iskustva ", koji s obzirom na trenutni raspored snaga, podataka, ciljeva i mogućih sredstava, daje na licu mjesta model rasuđivanja u kojem se više ne petljaju nikakve transcendretalne kategorije. Pri tome ekonomija, kultura i politika postaju globalni strojevi za rearanžiranje identiteta. Istinu treba razlikovati od " racionalne prihvatljivosti " ( Putnam ).

Istina se dešava nekoj ideji ona postaje istinita, istinitom je čine događaji.

Politička ekonomija racionaliteta, kao dio političke filozofije koja je sama subfilozofija, netreba više da daje izvještaj o bitku, o broju kategorija koje ima duh, niti o univerzalnim moralnim zakonima čak niti o zakonima mišljenja, nego o retoričkim modelima funkcioniranja određenih tvrdnji koji se mogu upotrijebiti u razrešavanju određene situacije u društvu, koja ima smisla ako nekom donosi profit, bilo da ga stvara industrijski kapital bilo kulturni kapital.

Industrija je kultura " projekta moderne " skupa su činile političku ekonomiju racionaliteta. Industrija se projektovano kultivirala i kultura se industrijalizirala unutar granica projekta prosvjetiteljstva. Nove ( stare ) granice koje su izronile nakon ukidanja državnih i monetarnih granica, onih u kojima se odvijaju gigantomanija[14] oko identiteta: jezik, kultura, regija jesu sada pokretne granice, kulturni identitet se javlja na "nosačima ".

" Jedini način " da se različite kulture i na njima utemeljen identitet dovedu u odnos razumijevanja interpretacije jeste da se otvore za druge, za interkulturnu i komparativnu percepciju, da postanu dostupne uz pomoć informacijske tehnologije i da se vrijednosti koje su same proizvele i koje konkuriraju za status univerzalnog dovedu u komparativnu interpretaciju. Drugi " jedini način " da se identitet interpretira i rekonfigurira jeste da se otvori put globalne komunikacije i radi na širenju subkulturnih fenomena, što je brže za spekulativni kapital jednostavniji postupak liberalizacije, uklanjanje prepreka pa i one koje su kulturne u kojoj ne zavisi ništa od interpretacije nego od ponude-potražnje koje se unaprijed kreiraju. I treći " jedini mogući način " da se postigne razumijevanje i kultura i izbjegne sukob civilizacija, jeste liberalizacija kapitala. De-globalizacija kapitala znači da se društvo mora promijeniti, internacionalizirati postati društvo vođeno tolerancijom, ne zbog kapitala nego zbog načina ljudskog načina bivstvovanja.

6. IDENTITET  I  DRUŠTVENA  ONTOLOGIJA

 

Racionalno odlučivanje moguće je samo tamo gdje postoji procjep ili jaz ili alternativna odlučivanja i izbora. Razlika je uvijek moguća sve dok postoji mišljenje koje se po svojoj naravi opire prostorno-vremenskoj granulaciji,[15] razlika je uvijek moguća i distanca je spremna da se pojavi u prostorno vremenskoj kompresiji " brutalnih-fizičkih " činjenica iskustva.

Neka koja se postavljaju od pitanja su: da li je moguće da se lokalni sadržaj bez promjena i bez rearanžiranja, prelije u globalne forme? Da li je moguće da globalne forme budu ispunjene lokalnim sadržajem?

 

Odgovornost za ontologiju[16]

 

Društneva ontologija sa društvenim činjenicama, društvenim objektima i društvenim procesima jeste ono što smo u stanju da kreiramo, da planiramo, da realiziramo i da kontroliramo. Odgovorni smo za postojanje ili nepostojanje društvenih objekata kao što je " republika " BIH, " federacija " BIH ili samo

" Bosna i Hercegovina ". Ono što je prema Searleu " ontološko subjektivno", što se da promijeniti na bolje ili na gore, što se lahko uništava a teško gradi, što je sadržajno u značenju termina  " pravna država ", " demokratski režim ", " sigurna država ", " poludržava", " podijeljena država ", " kriminalna vlast ", " nacionalistička vlast ".

 

Lokalni  sinkretizam  i  globalna  hibridizacija

 

Pitanja globalizacija u modernom i postmodernom vremenu odnose se najprije na funkcionalnu arhitekturu (političku, ekonomsku, kulturnu ), nacionalnih zajednica koje su državno orjentirane ( usmjerene 9 na lokalni suverenitet, autonomiju kao garancija očuvanja identiteta na svim nivoima.

Pragmatični koncept neoliberalizma prikriva interes kapitala da transformira i rekreira po svojoj interesnoj mapi prohodnost za sve sektore društvene ontologije da stavi u pogon globalne strojeve za izgradnju kraljevskog puta kapitala do profita ( ekonomiju, kulturu, politiku, obrazovanje ).

Mobilnost kapitala posmatraju kao oduzimanje sredstava za rad i njegovo prebacivanje na druge kontinetne i područja sa manje plaćenom radnom snagom. Multikulturalizam je stanje do kojeg dolazi iz drugih razloga nego što su civilizajska želja naroda različitih kultura koji slučajno žive na istom području. Istraživanje etničke dinamike suvremenih industrijskih nacija koje su najviše transformirale zbog postmodernih procesa. Etnonacionalisti[17] uglavnom su usmjereni na konzumiranje dominantnog identiteta i na stvaranje nacionalne države, zastupaju jaku teoriju identiteta i negiraju značaj multikulturalnih sadržaja jer ih ne žele preuzimati verbalno, psihološki ili institucionalno.

                             

 

Z A K LJ U Č A K

 

U zajednicama koje su državno orjentirane, u nacionalnim državama ili u multinacionalnim državama ili u političkim državama koje insistiraju na nacionalnim ili etničkim ili etnonacionqalnim institucijama, tradicionalizma za koji se one vežu, izolirana nacionalna historija, umjetnost i književnost  koja se razvija u dubljem razumijevanju vlastitog mentaliteta i izbjegavanja komunikacije i komparacije s drugim etnijama, nacijama ili rasama producira izolirane simbole, izolirane kulturne činjenice i kulturne istine koje formiraju  krug sub-kulture koja ne poznaje ili odbacuje komparativnu svijest, komunikaciju sa drugim mentalitetom i stvara usidreni ili izolirani idntitet koji smatra da " ono univerzalno " nastaje u samorefleksiji  u uronjenosti u vlastitu osnovu. Izolacija, usidrenost u vlastitu u vlastitu osnovu nemobilnosti identiteta, izjegavanje komparativne identifikacije producira sub-simbolizam u kulturi, prikriva ono što je u njoj univerzalno i dovodi do onoga što je suprotno interesima rarazvoja naroda pod uvjetima koji su prostorno i vremenski formulirani. Identitet se ne može zaštitit izolacijom prema drugima i u suvremenom svijetu je identitet u stalnoj opasnosti " slabljenja ".

U odnosu na procese transfera identiteta i formuliranja transnacionalnog identiteta, postojanja različitih interesa dovodi do razlika pristupu pitanja identiteta u obliku slabe i jake teorije identiteta, koje same u sebi sadrže suprotne  tendencije i teze koje ih kompromitiraju. Siromašnima ili ljudima bez kapitala i nezaposlenima relativizam ništa ne donosi osim mogućnosti da ne gledaju kad će ustati ujutro dok su nezaposleni. Pitanje: " Šta jeste a šta treba biti identitet "? U vremenu postmoderizma u kojem živimo i u kojem se miješaju a ne ukidaju ili međusobno podešavanje paradigme jednog internacionalnog društva koje ima svoje korijene još u starom multinacionalnim carstvima i paradigme koje se formiraju unutar problematičkih i demokratskih " konsocijacija " imigratskih društava i nacionalnih država, da društvena ontologija sa mnoštvenim identitetom zahtijeva vođena tolerancijom.

Treba imati u vidu da transnaciona socijalizacija nije nacionalna socijalizacija nego interaktivna i rekurzivna društvena reakcija. Jasno je vidljivo da identitet treba biti transnacionalna reakcija nastala u transnacionalnoj socijalizaciji.

*Čovjek je odgovoran za svijet koji stvara i koji mu je dat na korištenje.

Bez svijeta kojeg dijeli i bez drugog u njemu ne može znati ništa o sebi, bez obzira koliko se udaljivao u svoju tradiciju u svoju duboku slobodu, u svoje sadržaje i simboličke forme kojima ih prezentira. Racionalni izbor ljudskih vrijednosti i onih djelovanja koja obavljaju život prirodnim putem nije moguće bez komparativnog iskustva, bez interpretacije sebe i drugog u svijetu u kojem živimo. Razvijanje komperativne svijesti podrazumijeva toleranciju i svijest o konsekvencama tolerancije kao mišljenja i djelovanja. Tolerancija nije indirektan odnos prema vrijednostima koje mi sami ne zastupamo.Tolerancija je komparativna svijest koja nije indiferentna prema drugom i drugačijem.

 


Fus note

[1]  Intergracijski procesi: spajanje neki dijelova u cjelinu (napr. više manji preduzeća u jedno),

[2]  Liberalizacija-liberalizam: nazor na svijet, politička doktrina i pokret mlade građ. Klase nastao u borbi protiv ograničenja feldavnog urađenja, društevnog.

 

[3] Rigidan: ukočen, krut, tvrd, strog

[4] Emancipatorski: Emancipacija- oslobođenje od zavisnosti- Emancipiranost-naprednost, osamostaljenost

[5] Sekvenca: slijediti pratiti (slijed)

[6] Ksenofobičnost: mržnja na strance i na sve strano

[7] Genocidnost: masovno istrebljenje ljudski biča ( namjeran da se istrijebe ljudska bića napr. rasa ili nacija, potiče od grčke riječi genos što znači rasa.

[8] Internacionalizacija: priznanje nečega mežunarodnim ustupanjem prava na izkorištavanja nekog teritorija, objekta

[9] Transnacionalni: nešto što se proteže van nacionalnih granica ( više identitu) transnacionalniidentitet.

[10] Kompresa: stisnuto jedno s drugim kad jedno ide s drugim. Jer po smislu mora iči jedno s drugim.

[11] Multinacionalne: višenacionalna, obuhvata više država tj. više kultura

[12] Infrastruktura: podliga, potrebna ekonomska i organizaciona podloga nekog visoko razvijenog pothvata ili oznaka za vojne objekte

[13] Pragmatizam: smijer, u savremenoj idealističkoj filizofiji koja poriče spoznaju objektivne istine i priznanje za istinu ono što je praktički korisno.

[14] Gigantomanija: opsjednutost, (ludilo za nečim) divovskim, ogromnim, gigas (grčga riječ)- div, manija, mentalna bolest čija je značajna karakttersitika veliko oduševeljenje (prema tome) i nasilje.

[15] Granulacija: razvrstavanje neke materije po krupnoći zrna.

[16] Ontologija: je grana metafizike koja proučaava prirodu postojanja.

[17] Etnonacionalnost: narod, narodnost etnocentrizam buržaoski naziv po kojem je vlastita nacija centar svijeta. 28 maj 2010

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Opravdanje za nacionalističke stavove i vjerovanja 

 

Svi ljudi pa tako i nacionalisti imaju potrebu da opravdavaju svoja vjerovanja i postupke, da objašnjavaju zašto zastupaju određene poglede, zašto nešto rade. Za neka opravdanja teško je reći odakle potiču i ko ih je prvi izložio i formulisao. Ako se postavi pitanje: Kome su namijenjena opravdanja nacionalista? Iz tog proizilazi odgovor da su namijenjena samim nacionalistima.
Nacionalisti mogu sebi da objasne zašto su agresivni prema ljudima koji nisu njihove nacionalnosti, zašto vide samo ono što razlikuje pojedine nacionalne grupe, a ništa od onog što ih povezuje. Ovakva objašnjenja su im potrebna kada nijednog časa nisu spremni da posumnjaju u ispravnost i osnovanost onoga što zagovaraju, što vjeruju i što rade.
Kada je riječ o opravdanjima za nacionalističke stavove i vjerovanja postavlja se pitanje: do koje mjere su iskrena, da li su puka nacionalizacija? Da li postoji i kolika je korespodentnost između stvarnih motiva, stvarnih razloga opredjeljenja za nacionalizam i onih koji se iznose u opravdanjima.
                 Prije nego što obrazložimo koja su najčešća opravdanja nacionalizma, bitno je pomenuti da se u znatnom broju opravdanja nacionalizma prikazuje kao nešto neodoljivo, neizbježno, nešto što proizilazi iz ,,prirodnog reda stvari“, da se opravdanjima za nacionalizam želi zapravo reći; da nacionalistički misliti i djelovati znači zapravo ispunjavati obavezu prema precima, potomcima, prema narodu, historiji, sunarodnicima, Bogu itd. U nacionalističkom vjerovanju nema prostora za nacionalni izbor, još manje za dileme.       
               SUDBINSKA PREDODREĐENOST: Sudbina se ne može izbjeći. Sve što se događa  sunarodnicima njihovim materijalnim i duhovnim dobrima blisko je povezano sa sudbinom, sudbinski uslovljeno i predodređeno.             
          -  PRIRODA:  Ono što nacionalisti ističu jeste to da sve što je savršeno je prirodno. Priroda se ovdje pojavljuje kao svjetovna varijanta božanstva. Za nacionaliste je i nacija odnosno nacionalna pripadnost ljudi nešto što je prirodom ili po prirodi dato dakle, neumitno. Ljudi postaju članovi nacionalnih grupa tek nakon što ih pouče šta su, i oni prihvate da pripadaju određenoj nacionalnoj grupi.                             
          -   MIR:  Sudeći prema izjavama nacionalističkih vođa i njihovih sledbenika mir je ako ne osnovni, sigurno jedan od temeljnih ciljeva koji podstiče i usmjerava njihov javni, politički pa čak i ratnički angažman ma koliko  to paradoksalno zvučalo.    
        -   SLOBODA:  Sloboda je univerzalna ljudska vrijednost ali i pravo. Sloboda je i spoznaja nužnosti; Sloboda je i sloboda do određenih granica. Moja sloboda je ograničena slobodom drugog čovjeka itd. Nacionalisti se vrlo rijetko upuštaju u obrazlaganje i objašnjavanje vrste i obima slobode na koju misle kada naglašavaju da im je stalo do slobode. S obzirom da je sloboda nedovoljno određen pojam, uvijek ima razloga da se traži još slobode, da se sunarodnicima kaže, da se ubijede da su zaslužili više slobode.                                                                                                
        -   SIGURNOST: ,,Drugi su prijetnja i ,,nama“ i ,,našim“ načinu života; moramo da se zaštitimo. Ovom tvrdnjom se u potpunosti opravdava nacionalizam. Polazi se od pretpostavke da drugi žele da naruše, izmijene ,,naša“ vjerovanja, običaje i vjeru. Radi svoje veće sigurnosti da ne propadnu kao nacija moraju da dobiju nova tržišta, nove sirovinske izvore prostore i putne komunikacije. Zaključak ( nepovjerenje prema drugima).                   
 
      
 -  SUVERENOST:  U optici nacionalista suverenost njihove nacije izvire iz njene posebnosti,izuzetnosti.                                                                                                                                                                                
     -  PRAVDA JE NA ,,NAŠOJ“ STRANI                         
 Nacionalisti čvrsto vjeruju da su u pravu. Odmah se postavlja pitanje:Koja će instanca odrediti presuditi i kada- ko je u pravu na čijoj je strani pravda. Nacionalističke vođe ne prestaju da tvrde da je ispravno ono što je za njih i po njima ispravno. A mnogi prije svega ljudi, drage nacionalnosti ne dijele njihovo mišljenje.
         -    OBAVEZE PREMA NARODU:   Kada se od nacionaliste traži odgovor na pitanje o pravim razlozima njihovih postupaka i okolnosti, često se može čuti da oni moraju tako da rade jer sutako obećali narodu, tako se dogovorili s narodom ili zato što se narod tako izjasnio pa nemaju kuda pa poštuju riječ dogovora. Međutim, dvije okolnosti ozbiljno dovode u sumnju ovakva obrazloženja nacionalizma.
Prvo: U vrijeme kada duh nacionalizma nije zavladao osjećanjima i razumom ljudi, nacionalističke vođe tumače izraženu volju i želju naroda da unapređuju i štite nacionalističku grupu.
Drugo: Različiti oblici izjašnjavanja koji je dobro usvojio nacionalističke stavove i vjerovanje kojima je svrha da potvrde stepen rasprostranjenosti takvih stavova i vjerovanja.
      -   SUPERIORNOST:  Široka je skala osobina i svojstava koja su predmet poređenja. To su moralne vrijednosti intelektualne sposobnosti, duhovne veličine i sl. Međa opravdanjima koje nude nacionalisti rijetko izostane ono u kojem se pozivaju na ,,činjinicu“ da su njihovi sunarodnici u nečem bolji od ljudi druge nacionalne pripadnosti.  
       -   KRVNO SRODSTVO:  Nacionalisti vjeruju da su njihovi sunarodnici biološki veoma slični i samim tim veoma različiti od ljudi druge/ drugih nacionalnosti. Zagovaranje biološke sličnosti pa i istovjetnosti ljudi iste nacionalnosti približavaju nacionalizam i rasizam..
-  KULTURA: Nacionalisti pravdaju mnoge svoje okolnosti povezivanjem na jedinstvenost i specifičnost nacionalnih kulturnih dobara.. Oni smatraju da su nacionalne u smislu etničke zajednice jedine prirodne forme povezivanja ljudi. Stoga je cilj svakog nacionaliste da se on i njegova nacionalna grupa oslobode svega neprirodnog i nečistog, a to znači živiti u skladu sa zakonom i ritmom pročišćene i autentične (nacionalne) zajednice.      
-    PRAVO PRIORITETA:  Suština prava prioriteta teži u tome da ,,mi“ imamo primat ili najveće pravo na određeni teritorij.
        -   OSVETA:   Nacionalisti obično ne stavljaju potrebu za osvetom u prvi plan pravdanja svojih postupaka i stavova, ali ne ustručavaju se da sadašnje ponašanje objasne obavezom da ,,izmire“ stare račune sa drugom nacionalnom grupom. U pravdanju vlastite pozicije nacionalisti vole da navode mišljenja različitih uglednika, poznatih ličnosti političara itd. Međutim, napisi koji govore suprotno drže se dalje od očiju javnosti što se ne može shvatiti kao opravdanje za nacionalističke stavove i vjerovanja već se njima pravda.
 29 oktobar 2009. godina