Muhamed el-Buhari je poznat je kao Imam Buhari. Bio je veliki islamski učenjak hadisa (muhaddis). Buhari je od malih nogu učio hadis i sunnet  Pejgambera s.a.v.s., od svog oca i veoma se istakao u hifzu.

Nakon smrti svoga oca, nastavio je učenje kod učenjaka u svom rodnom mjestu. Gdje god bi došao, zapazili bi njegovo znanje i razboritost u pamćenju.

Džami'u s-sahih je Buharijino najznačajnije hadisko djelo u historiji islama. To je prva zbirka nastala, isključivo, od vjerodostojnih hadisa. Inače, to djelo Imam Buhari počeo je pisati u Medini, gradu Allahovog Poslanika, nastavio u Mekki, onda u Basri i, konačno, završio u rodnoj Buhari.

Nijedan hadis nije zapisao a da ga prethodno nije precizno izučio, detaljno provjerio njegove prenosioce, okupao se i klanjao dva rekata namaza.

Zbirka sačinjava 600.000 hadisa a pisana je punih 16 goodina, kako i sam Buhari ističe u jednoj predaji: „Izabrao sam „Sahih“ iz 600.000 hadisa. Pisao sam ga 16 godina i učinio sam ga dokazom između mene i Uzvišenog Allaha!“

 

Može se slobodno reći da nema ni jedne hadiske discipline u kojoj nije briljirao Imam Buhari i u kojoj nije došao do izražaja njegov raskošni talenat i prepoznatljiva memorija. Gotovo da nema ni jedne grane u ovoj oblasti a da nije ostavio neko djelo iza sebe. Tako je pored svog najpoznatijeg djela “Džami-s-Sahiha” napisao: 

- Kadaja-s-sahabe we-t-tabi’in, 

- Et-Tarihu-l-kebir, 

- Et-Tarihu-l-ewsat, 

- Et-Tarihu-s-sagir, 

- El-Edebu-l-mufred, 

- El-Kiraetu halfe-l-imam, 

- Birru-l-walidejni, 

- Halku ef’ali-l-ibad, 

- Kitabu-d-du’afa’, 

- El-Džami’u-l-kebir, 

- El-Musnedu-l-kebir, 

- Et-Tefsiru-l-kebir, 

- Kitabu-l-ešribe, 

- Kitabu-l-hibe, 

- Usami-s-sahabe, 

- Kitabu-l-wuhdan’ 

- Kitabu-l-mebsut, 

- Kitabu-l-ilel, 

- Kitabu-l-kuna, 

- Kitabu-l-feraid, 

- Kitabu-t- tewarihi we-l-ensabi, 

- Ref’u-l-jedejni fi-s-salati.

Njegova smrt 

Više autora naglašavaju da je Allah Uzvišeni primao dove ovog islamskog velikana. Kada je bio protjeran iz Nejsabura, zatim iz Buhare, a onda stigao u Hartenk, u blizini Semerkanda, gdje je imao rodbinu, on je nakon noćnog-namaza, zamolio Allaha Plemenitog da mu uzme dušu, naglasivši da je smrt bolja od fesada koji vlada u vladajućim i naučnim strukturama toga vremena, tako da nije prošao ni mjesec dana, kako tvrdi Abdul-Kuddus es-Semerkandi, a on je preselio u bolji, vječni svijet! 

Hatib el-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer bilježe izjavu Et-Tawawisija koji kaže: Sanjao sam Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) kako stoji u društvu svojih ashaba.

Nazvao sam mu selam, pa nakon što mi je on odvratio, upitao sam ga: “Koga čekaš, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Čekam Muhammeda b. Isma’ila el-Buharija!” Nakon nekoliko dana saznao sam da je Imam Buhari umro i to upravo onog momenta kada sam ja sanjao taj san!

Ebu Mensur, čovjek kod koga je Imam Buhari bio smješten tih posljednjih dana svoga života, kaže, da kada je ukopan, svi su osjetili da njegov kabur miriše mirisom miska! Svi su se čudili tome, čak i oni koji su mu zavidjeli za vrijeme njegovog života i činili mu neprijateljstva, tako da se na njihovim licima primjećivalo kajanje i griža savjesti!

Inače, Imam Buhari umro je u subotu, u noći uoči ramazanskog Bajrama 256.god. po Hidžri. 

U času smrti nedostajalo mu je 13 dana da napuni 62 godine života!

dzematrahic.ba