altČesto smo u prilici čuti kako ljudi tragaju za nekakvom aršurahman dovom,kako je to dobra i kvalitetna dova koja malte ne rješava svaki problem. Kada se sagleda njen sadržaj i kada se stavi na tas kur'anskih dova i dova poslanika vidjećemo da tu nešto ne štima.

Što se tiče Aršurahman dove ona je u transkripciji puna grešaka, tj. onaj koji je vršio transkripciju sa arapskog na bosanski je puno propusta napravio, izvor te dove je nepoznat.

Uglavnom je ta dova puna grešaka i preporuka je da se ne uči. Postoje mnoge provjerene dove koje možete učiti. U Kur'anu ta dova ne postoji, u praksi Poslanika sallallahu alejhi we sellem nema da je Muhammed sallallahu alejhi we sellem je učio.

Dova i njeni šarti ne uvjetuju da bude u tradiciji Poslanika sallallahu alejhi we sellem, to je važno napomenuti. No, ne postoji prečih dova od poslanikovih sallallahu alejhi vve sellem te onih koje su u Kur'anu, dakle u Kur'anu i sunnetu tu imamo sve što nam treba od dova.

 Priče o Aršurahman dovi koje se mogu čuti među svijetom su većim dijelom neutemeljene. Učenjem  te dove može se postići neželjeno, a ako je ne učite zasigurno nećete pogriješiti. Stoga klonimo se te dove.

Treba napomenuti da šejtan prilikom zavođenja ispunjava želje koje se tiču dunjaluka,tako da dunjalučka dobit nije pokazatelj da je ta dova hajr, i šejtan može preći preko državne granice bez problema, ili pomoći čovjeka na suđenju da dobije neki određeni slučaj.

Naravno šejtan sa ovom vrstom pristupa ne može prići vjerniku, dunjalučarima uvijek prilazi preko dunja-lučkih želja.

Imam Gazali to sjajno opisuje:

''Dunjaluk je Allahov neprijatelj zato što je on mnogim Allahovim robovima spriječio put do istine. Neprijatelj je Allahovim robovima zato što ih stalno dovodi u iskušenje nastojii odvratiti od Pravog puta ( islama). Također neprijatelj je nevjernicima zato što ih je zaveo i zato povjerovaše u njega, zavolješe ga i učiniše ga svojim životnim ciljem. A nisu svjesni da će im dunjaluk spriječiti vječnu sreću."

Mnogi insani zaboravljaju da je cilj Allahovo zadovoljstvo, a životni ciljevi nikako ne smiju biti puste dunjalučke želje koje ne gledaju kako će se do njihovog ostvarenja doći, to je jako ružan put. Moramo paziti na ove stvari, da nas Uzvišeni Gospodar sačuva.

'' Nemojmo da budemo od onih za koje Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže '' A nevjernici, doista vole život na ovom svijetu, a njih nije briga za Dan tegobni koji ih čeka?."(Kur'an, sura Ed-Dehr, ajet 27.)

Neka nam Uzvišeni Gospodar srca okrene prema Sebi. Neka je sallavat i sellam na Muhammeda Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Činimo dove koje nam je on preporučio da činimo.

I na kraju evo šta o takozvanoj Aršurahman dovi kaže istaknuti alim našeg podneblja dr.Šukrija Ramić;

Čitajući tu dovu primijetio sam sljedeće: 1- da u ovoj dovi ima puno štamparskih grešaka koje ponekad suštinski mijenjaju značenje, npr. na jednom mjestu umjesto mesir (stjecište) piše makir (varalica); 2- da u njoj ima kur‘anskih dova i dova koje su prenesene od Poslanika, s.a.v.s; 3- da u njoj ima dova koje nisu prenesene od Poslanika, s.a.v.s, ali su dobrog i ispravnog značenja; 4- da u njoj ima dova koje nemaju utemeljenja u šerijatu, kao npr. da je Allahovo, dž.š, ime napisano na Džebrailovom krilu, na Mikailu, na čelu Israfilovom i na dlanu Azrailovom.

Međutim, ono što je u vezi s ovom dovom daleko problematičnije i opasnije jesu “dobrote Arš dove”. Naime u njima se kaže da se pripovijeda da je Melek Džebrail Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, rekao sljedeće: 1- da ko ovu dovu prouči jednom u životu ući će u džennet a da neće polagati račun bez obzira koliki grješnik bio. To znači da čovjek može raditi šta hoće, griješiti koliko hoće, važno je da samo jedanput ovu dovu prouči i on je džennetlija, isto kao i šehid koji je poginuo na Allahovom putu boreći se da Allahova riječ bude gornja. Ko imalo poznaje islam svjestan je da je takva tvrdnja u potpunoj suprotnosti sa njegovim temeljnim principima; 2- da će bolesniku koji prouči tu dovu Allah dati lijek. Takvu tvrdnju možemo provjeriti i praktično se uvjeriti u njenu ispravnost. Ja u takvu tvrdnju sumnjam jer Poslanik, s.a.v.s, nije to rekao; 3- da će svaka želja biti ispunjena, bilo da se ona odnosi na ovaj ili budući svijet i da će Allah spriječiti da mu neprijatelj ili bilo ko drugi načini neku štetu. Ni ta tvrdnja nije utemeljena. Jeste da Allah, dž.š, neće ostaviti prazne ruke onoga ko Ga moli, ali da bi dova bila primljena, treba ispunjavati određene uslove o kojima se ovdje ne govori. Nadalje, nekada Allah, dž.š, ispuni nekome želju na dunjaluku, a nekada to ostavi za ahiret, iako je čovjek molio da mu se to da na dunjaluku.

U “dobrotama Arš dove” se dalje navode izreke četverice hulefai-rašidina u kojima oni govore kako su im se sve želje ispunjavale kada su učili tu dovu. To je neutemeljena tvrdnja, jer da bi bila utemeljena mora biti prenesena ispravnim senedom i ne smije u sebi imati neku tajnovitu mahanu. U konkretnom slučaju sened se nigdje ne spominje, a i ono što im se pripisuje ima u sebi tajnovitu mahanu te se zbog nje to ne može prihvatiti. Ta tajnovita mahana ogleda se, između ostalog, u činjenici da se nisu sve njihove želje ispunile.

Na kraju “dobrôta Arš dove” traži se da se dova nosi uza se ispisana arebicom, da se uči na nafila-namazima i da će sve što čovjek zaželi od Alllaha, dž.š, biti udovoljeno. To je vrlo opasna tvrdnja, jer može navesti čovjeka da se osloni na dovu i tako ode u zabludu.

Prevodilac još napominje da je to samo dio njenih dobrota, koje su spomenute u ćitabu “Dur-ranil - Durin-nazim”, na 155 str. Ja ne sumnjam u lijepu i iskrenu namjeru pisca i prevodioca ove dove. Molim Allaha, dž.š, da ih nagradi za njihovu lijepu namjeru, ali se muslimanima mora skrenuti pažnja na sve greške koje se u njoj nalaze i na veliku opasnost koju takve novotarije kriju u sebi. Da su pisac i prevodilac dove bili svjesni njene opasnosti i opasnosti njenih “dobrota”, da su bili svjesni zabrane da se u usta Poslanikova, s.a.v.s, stavljaju riječi koje on nije rekao, da su bili svjesni njegova hadisa: “Ko na mene svjesno slaže, neka sebi traži mjesto u Vatri.” (Muslim, Sahih Muslim, “Kitabul-‘ilm”, hadis br. 107.), oni to nikada ne bi uradili.

Imajući u vidu da ne postoji hadis koji govori o Arš-dovi, te činjenicu da u njoj ima pogrešnih rečenica, sa sigurnošću možemo kazati da tu dovu nije dozvoljeno širiti, a posebno je haram u spomenute “dobrote” vjerovati, jer one mogu čovjeka odvesti na totalnu stranputicu, a Allah, dž.š, najbolje zna.