Dva zidara, dva čovjeka, dva različita mišljenja i pogleda na zidanje i na posao. Klasičan primjer da ljudi nemaju u jednom te istom poslu isti smisao rada i razmišljanja o njemu.

Prvi zidar:

Po cijeli dan samo slažem cigle jednu na drugu. Dolazim ujutro na posao i slažem sve do pauze za doruča/ručak. Poslije ručka opet slažem cigle do kraja radnog vremena. Jedino zadovoljstvo na poslu je petkom popodne kada dobijem platu za tu nedjelju.

Drugi zidar:

Ja gradim kuće. Svaki dan mislim na ljude koji će u njima stanovati. Mislim kako će biti radosni kad prvi put ugledaju svoj novi dom. Mislim o djeci koja će u njima rasti. Mislim o generacijama koje će ih uređivati i smatrati svojim domom. Ja ne gradim kuću, ja gradim nekome dom.

Pouka:

Dok je u prvom slučaju izražena dosada sa jednim te istim poslom i čekanje na plaću u drugom slučaju nije tako. Misli drugog zidara su okrenute ka budućnosti doma i njegovih stanovnika što mu daje smisao svakodnevnog rada na tom poslu jednom riječju optimista naspram prvog zidara koji je pesimista. Što bi se reklo nekom je uvijek sunčan dan, jer je nasmijan, a nekom stalno oblačan nikad da mu se razvedri, jer je često ljut.