User Rating: 5 / 5

Star ActiveStar ActiveStar ActiveStar ActiveStar Active
 

altHvaljenje je mahana iz koje vrebaju dvije opasnosti: jedna po onoga ko hvali, i druga po onoga ko se hvali.

 

Opasnost po onoga ko hvali leži u tome što nema načina da provjeri da je istina to što govori, npr. kada za nekoga kaže da je pobožan i skroman. U hvaljenju se ponekad može pretjerati, pa da ono pređe u laž, ili pohvaliti neko ko treba da se pokudi.

 

S druge strane, hvaljenje onoga ko se hvali može pokvariti i u njemu izazvati oholost i uobraženost, a to su dvije nevaljale i pogubne osobine. Zato je Vjerovjesnik, neka je nad njim spas i mir, rekao čovjeku koga je čuo da hvali drugog čoveka: “Teško tebi, posječe vrat čoveku!”

 

Ovo je zato što onaj koga hvale može da pomisli da je postigao svoj željeni cilj, pa se, zbog toga, može opustiti i manje, nego što je ranije činio, da se trudi i radi dobra djela. Od ovakvih mahana nema drugog spasa, nego da čovjek sam sebe upoznaje i da mu je stalno na umu, da je kojim slučajem onaj ko ga je pohvalio, o njemu znao ono što sam zna da ga sigurno ne bi pohvalio.

 

Zato je Alija, Bog bio zadovoljan njim, kada bi ga neko pohvalio, imao običaj reći: “Bože, oprosti Ti meni ono što oni ne znaju, ne uzmi mi za zlo ono što oni govore i daj da budem bolji nego što oni misle!”

 

U hadisu stoji: “(Hvaljenjem) bacate prašinu u lice hvaljenom!”

 

Odlomak iz knjige „Bistro more pobožnosti i suptilnosti“ – Ahmed Ferid