Kaži sultanu

Živio jednom jedan čovjek koji je imao veoma dobru dušu. Jednog dana sultan toga vremena, sasvim slučajno, prodje pored mjesta na kojem se on nalazio... Zbog toga što je u bašči svoje duše posadio fidan pokornosti, ovaj čovjek je digao ruke od dunjaluka. Čak ni glavu ne podiže da vidi prolaznika. Sultan se veoma naljuti i viknu:
-Ovi ljudi što nose ove ogrtače su kao hajvani... Snaga i ljudskost su im oduzeti....
Vezir odmah dotrča do ovog čovjeka, povuče ga za skut i reče:
-O, ti bez pameti, pogledaj me... Sultan je prošao pored tebe. Zašto mu nisi ukazao poštovanje, zašto nisi ispunio nijet lijepog ponašanja? Kakav si ti to čovjek?
Očima punim plamena ovaj čovjek pogleda vezira i reče:
-O, veziru, reći svome sultanu neka hizmet, poštovanje i ljubljenje ruke očekuje od onih što od njega očekuju pare i položaj. I još mu ovo kaži: Sultani na taj položaj dolaze da bi štitili narod, inače, narod nije stvoren da bi se klanjao njima!
Ove riječi se poput sablje zabiše u vezirove grudi i on, ne izgovorivši ni riječi, ispusti čovjekov ogrtač i otrča za sultanom...