Kako vrijeme odmiče mlađe generacije sve više inetresuje kako se nekad na selu prevozio teret,kako se oralo i sijalo na našim poljima. I danas ima ovih zaprega u nekim krajevima i selima s tim što je to mali broj tih prevoznih zaprežnih kola.Taj čitav proces bilo je nezamislivo sprovest bez zaprega prvenstveno volovskih i konjskih zaprega odnosno kola. Mala je bila razlika u volovskim odnosno konjskim kolima.

Kod volovskih kola točkovi su nešto bili veći i širi, te im makaze nemaju onoliki stupanj okretljivosti kao kod konjskih. Jedino što su se volovska kola razlikovala po timunu ili rudi. Kod volovskih kola ruda je većeg opsega, nije oblog već kvadratastog oblika. Tamo gdje se pričvršćuje na makaze tu je mnogo širi. Timun - ruda kod volovskih kola se zvala procijep.

Procijep ruda kod volova

Na vrhu procijepa nalazila se probivena rupa, u tu rupu stavljao se jedan drveni klin koji se naziva svor. Na procijep se stavljaju dva drvena vijenca koji se nazivaju gužve.

Gužve

Gužve su se plele od grabovog pruća, stavile bi se sušiti i kad se osuše postale su jako čvrste. Vijenac gužvi iznosio je do 8 cm širine. Promjer gužvi unutrašnjeg praznog dijela iznosio je od 30 do 40 cm. Gužve su bile spojene, i na njih se postavljao jaram.

Jaram

Jaram je bio pokretan za razliku od procijepa koji je preko makaza bio učvršćen za kola. Isti jaram bi se stavljao kad bi volovi vukli kola ili kad bi vukli ralo ili plug prilikom oranja Jaram je na svakoj strani imao probušene dvije rupe promjera do 6 cm u koje bi se stavljao teljug. Jaram je bio nešto udubljen na mjestima gdje bi stao volovima na vratu. Jaram je bio kvadratastog oblika, svaka stranica je iznosila do 12 cm širine,a dužina mu je iznosila do 150 cm. Drvo od kojeg se jaram pravio moralo je biti suho i tvrdo. Postojao je jaram i za jednog vola koji je bio duplo manji.

Teljug

Teljug je za volove služio u istu svrhu kao i komaća za konje. Pravio se od zelenih grana žilavog drveta kao što je ljeska,grab,jasen i dr. Sa te svježe grane bi se usjekla ravna grana i majstor bi je smotao tako zelenu (svježe posječenu) u obliku slova U, i tako bi se povezana pod korom osušila. Kad bi se ova grana osušila s nje bi se skinila kora i osušena nikad se više ne bi mogla ispraviti. Svaki teljug pri vrhu bi imao dvije rupe kroz koje bi se provukao mali klin kad bi se teljug stavio volu oko vrata i provukao kroz jaram. Taj mali drveni klin nazivao se špica. Teljug je bio nešto širi od volovskog vrata,a dužina mu je trebala odgovarati dužini volovskog vrata. Sav volovski pribor bio je mnogo skromniji i jednostavniji od konjskog i potpuno je bio načinjen od drveta.