Kada je Hana, zena Imranova, kao prvakinja naroda Israilovog ostala trudna, odlucila je dijete posvetiti sluzenju Bejtu'l-Makdisu (Mesdzidu'l-Aksa). Tada je postojao obicaj davanja muske djece u Bejtu'l-Makdis. Dok je Hana bila trudna, njen muz Imran je preselio, a Hana je rodila kcer. Dala joj je ime Merjem. Ucinila je dovu: "Ja Rabbi, rodila sam kcer, Ti je prihvati kao zavjet!" Uzela je i odnijela u Bejtu'l-Makdis te je, rekavsi "ovo je moj zavjet", predala tamosnjim nadleznim. Pejgamber tog vremena Zekerijja, a.s., je, uzevsi Merjem, odnio njenoj tetki a vlastitoj zeni Isai. Na taj nacin je Merjem porasla kod svoje tetke.
Hazreti Zekerijjaje u Mesdzidu'l-Aksau dao napraviti posebnu odaju za hazreti Merjem. Merjem je, povukavsi se tamo, postala konstantno zauzeta ibadetom. Kod nje niko nije mogao uci osim Zekerijja, a.s. Svaki put kada bi usao, ugledao bi hranu poslatu joj od Allaha. Hazreti Zekerijjaje tada vec bio stogodisnjak, ali obzirom da nije imao djece, jako je zelio dobiti jedno. Jednog dana dosao mu je Dzebrail, a.s., u ljudskom liku i saopcio mu da ce dobiti sina po imenu Jahja. Malo nakon toga pokazao se,tadajos mladoj djevojci, hazreti Merjemi u istom liku,te joj donio mustuluk daces obzirom nato da je nijedan muskarac nije dodirnuo roditi veoma cisto musko dijete (i puhnuo je u kosulju). Hazreti Merjem je tom mudzizom istog trena zatrudnjela te, kada je za to doslo vrijeme, rodila je hazreti Isaa. Jahja se rodio sest mjeseci prije toga.
Jevrejsko okruzenje koje je vidjelo da je Merjem kao djevica rodila dijete reklo je: "Merjem, ti si zaista ucinila nesto odvratno!" Htjeli su je kamenovati. Ona je htjela da cuju istinu, pa je pokazala na dijete. Tada jos dijete u besici je ovako progovorilo: "Ja sam Allahov rob - ono rece, meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti; i ucinit ce me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit ce mi da dok sam ziv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem; i da majci svojoj dobar budem, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan; i neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!" (Merjem, 30-33)
Medutim, jevreji su istracali sve ovo i kao krivca uzeli Zekerijja, a.s., te ga ucinili sehidom, Hazreti Merjem je uzela sina i otisla u Egipat. Kada su se nakon dvanaest godina vratili u Palestinu, smjestili su se u Nasiri. Tu su ostali sve dok Isaa, a.s., nije napunio tridesetu godinu zivota te dobio poslanstvo.
Tarihu't-Taberi, Kairo, 1979,1:593-600; Ibnu'l-Esir, el-Kamil fi't-tarih, Bejrut 1979,1:298-300,307-312.
Poslanstvo hazreti Isaa
Hazreti Isaa je, kao sto je poznato, 4 godine p.n.e. roden kao mudziza bez oca, u Palestini (Bejtu'l-lahm). Malo nakon toga zbog zla koje su jevreji pokazivali prema ovoj majci i sinu, hazreti Merjemje bila primorana zbog sigurnosti otici u Egipat gdje su proveli dvanaest godina, nakon cega su se vratili u Palestinu (u okruzenju Hajfe) u gradic Nasiru.
Hazreti Isa je svoje mladalacke dane proveo ovdje, te kada je napunio trideset godina dobio je poslanstvo i Indzil kao Allahovu objavu. Isa, a.s., je uz dvanaest havarijjuna (pomocnika), koji su mu odmah povjerovali, hodao Palestinom i pozivao narod na pravi put i istinsku vjeru. Pokazivao je i dosta mudziza.
Od poznatih su da je lijecio od rodenja slijepe i nepokretne, gubavce; ozivljavao mrtve; te praveci ptice od blata cinio da postanu ziva bica i polete. (Maida, 110) Medutim, jevreji su pored vlastitim okom videnih mudziza govorili "ovo je vradzbina", i tako pobijali sve. Dosta njih mu je povjerovalo i vezalo se za njega.
Poznatje i dogadaj trpeze (ma'ida) kao jedan od njegovih vecih mudziza. Upravo odatle naziv jedne sure casnog Kur'ana. Ajeti vezani za to su: "A kada ucenici rekose: 'Isa sine Merjemin, moze li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?' On rece: 'Bojte se Allaha ako ste vjernici.' 'Mi zelimo'- rekose oni -'da s nje jedemo i da srca nasa budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.' Isa, sin Merjemin rece: 'Allahu, Gospodaru nas, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i cudo Tvoje, i nahrani nas, aTi si hraniteljnajbolji!"Jacu vamje spustiti' - rece Allah - 'ali cu one medu vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu necu kazniti.'" (Maida, 112-15)
Prema kazivanjima, Isau, a.s., se ovakva reakcija havarijjuna nije svidjela, medutim na njihovo ubjedivanje ucinio je Allahu dovu, sa suzama, za sofru. Na trpezi spustenoj s neba od Allaha uzvisenog nalazila se riba i jos puno vrsta hrane. Kada su mnogi jeli s nje, te se najeli, sofra je opet uzdignuta na nebo.
En-Nuvejri, Nihajetul-Ereb, Kairo 1943,14:225-40; Ibn Kesirjefsiru'l-Kur'an, Rijad 1997,3.224-31. ■
Odlazak hazreti Isaa sa zemlje
Isa, a.s., je od tridesete godine izvrsavao misiju poslanstva medu sinovima Israilovim (jevrejima) u okolini Kudusa pune tri godine. Trudio se usmeno prenijeti spusten mu Indzil kojeg zbog uslova nije uspio zapisivati. Dok je vecina jevreja bila protiv njega, mala manjima mu je povjerovala i vezala se za njega. One koji su se vezali za Isaa, a.s., i ispravnu vjeru nazvali su "Nasrani" ili "Isevi". U biti, Isevi nacin vjerovanja i islamsko vjerovanje su bili identicni.
Jevreji koji su bili otvoreni neprijatelji hazreti Isaa napokon su se dogovorili ubiti ga. Tuzili su ga kod izaslanika Rimske Imperije u Kudusu. Tvrdeci da Isa, a.s., pokazuje aktivnosti protiv Rima, da pokusava postaviti novi sustav u Palestini, da izmislja vlastitu vjeru koja se kosi njihovoj, te mnogim drugim lazima i prevarama su uspjeli rasrditi izaslanika. Na to je namjesnik Kudusa dao uhapsiti Isaa, a.s., te je taj cin predao prvacima medu jevrejima. Oni su poceli traziti Isaa, a.s., da ga ubiju. Uz pomoc Jude, jednog izdajnika medu ucenicima, uspjeli su naci mjesto Isaa, a.s.
Judi, koji je isao ispred jevreja te im pokazivao put, Allah uzviseni je izmijenio lik i ucinio da lici na Isaa, a.s., te se svima takvim i ucinio. Odveli su ga i pogubili raspinjanjem na krst misleci da je to Isaa, a.s. A hazreti Isa, a.s., je Allahovom ogromnom moci uzdignut na nebesa. Kur'an casni ovako govori o tome: "I zbog rijeci njihovih 'Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika' (...) A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u misljenju razilazili su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu nista pouzdano znali, samo su nagadali, a sigurno je da ga nisu ubili. Vec ga je Allah uzdigao Sebi - A Allah je silan i mudar."" (Nisa, 157-58)
Krscani vjeruju u to da je Isa nakon raspeca ponovo uzdignut na nebo. Nakon tridesettrogodisnjeg zivota na zemlji Isaa, a.s., njegovu ideju su jos neko vrijeme iskreno pokusali siriti njegovi ucenici. Medutim, krscanski vjernici (nasranije) su bili pod raznoraznim pritiscima i torturama naredna tri stoljeca. lako je poslije krscanstvo dozvoljeno, prava vjera i prikupljeni primjerci Indzila su duboko sakriveni. Hazreti Isa da Allah sacuva je prihvacen kao Boziji sin. Na stotine izmisljotina su pripisane Indzilu. Onda je odvojen na cetiri dijela, kako izgleda i danasnji Indzil (Matej, Marko, Luka, Jovan), te su puni gresaka i medjusobno su kontradiktorni.
Semsudin Sami, Kamusu'l-A'lam, 5:3228-29; Dzevdet, Ahmet, Kisasi Enbija, Ankara, 2000,1:40-42. ■