altEkvador je prva zemlja u svijetu koja je prirodi dala njena prava Ustavom, u kome stoji da priroda"ima pravo da ostoji, opstoji, održava se i obnavlja u svojim životnim ciklusima i svojemu razvoju."

To pravo stekla je i voda. 

Stara je istina da ljudi vrijednost mnogih stvari spoznaju tek kada ih izgube. Voda je među njima najvrednija. Ljudi nekako s lahkoćom, pa i bahatošću sipaju vodu u čašu i piju je. Možda takav stav temelje na uvjerenju da kao ljudska bića imamo pravo na život, pa time i na vodu. Pomislimo li nekad da i voda ima svoja prava. U Ekvadoru to znaju, jer je to prva zemlja u svijetu koja je dala prirodi njena prava, Ustavom! U njihovom ustavu stoji da priroda "ima pravo da postoji, op­stoji, održava se i obnavlja u svojim život­nim ciklusima i svojemu razvoju." To pravo stekla je i voda - pravo koje joj duguje cijeli svijet, budući da joj duguje i svoj život.

2,5 posto

od ukupne količine vode na našoj planeti Zemlji je pitko, a od toga je dvije trećine u ledu. Manje od jednog procenta može se koristiti za piće, domaćinstvo, zalijevanje biljaka itd. Najveći dio pitke vode koristi se za uzgoj hrane, od čega 60 posto za sisteme za navodnjavanje.

900 miliona ljudi

tj. jedna osmina čovječanstva nema pristup pitkoj vodi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, samo u Africi, oko 35 posto ljudi ne pije čistu vodu, a 40 posto ih nema odgovarajući sanitarni čvor. Svake godine se broj ljudi koji nemaju pristup pitkoj vodi povećava za 83 miliona.

3,3 miliona ljudi

godišnje umire zbog zagađene vode i nedostatka adekvatne higijene, a među njima je najviše djece. Oko 4.800 ljudi dnevno umire zbog bolesti izazvanih nedostatkom pitke vode, to su najčeđće kolere, leptospiroze i botulizam. Voda može biti zagađena biološki, hemijski i radio-aktivno. Glavni krivac je najčešće otpad sa farmi i iz fabrika, a na kvalitet vode za piće sve ved negativni učinak imaju i lijekovi i kozmetika.

60 milijardi litara

pitke vode svakoga dana proizvedu postrojenja za desalinizaciju vode. Oko 300 miliona ljudi širom svijeta ovisi o pretvaranju morske i kontintentalne slane vode u vodu za piće. U svijetu postoji 14.450 postrojenja za desalinizaciju vode.

6 kilometara

u prosjeku, svakodnevno, do najbližeg bunara ili gdje god već nalaze pitku vodu, pređu zene iz zemalja u razvoju. U tim zemljama je donošenje vode skoro isključivo ženski posao i u njemu provedu veći dio dana. Oko 46 posto svih ljudi na svijetu nema vodu u kući, već koristi vodu iz bu­nara, česmi u naselju, cisterni, jezera, pa i iz prljavih rijeka.

3 litra vode

potrebno je da bi se proizveo jedan litar fla­širane vode: jedan je u boci, a dva se potroše u procesu proizvodnje. Međutim, kako plastične boce za vodu predstavljaju otpad,mnoge zemlje svijeta se sve više okreću upotrebi vode iz slavine; vodi iz gradskih vodovoda pridaje se veći značaj i smatra se sasvim dobrom, ako ne i boljom za piće od flaširane vode. Ono što se u posljednje vrijeme preporučuje je čuvanje vode u staklenim bocama i termos-bocama od nehrđajućeg čelika, te prečišćavanje vode iz slavine prekuhavanjem i korištenjem savremenih kućanskih prečistača raznih vrsta.

184 litra flaširane vode

po osobi godišnje potroše Italijani (podatak iz 2004. godine). Italija je zemlja koja je najveći potrošač: flaširane vode - troši dvostruko više od Amerikanaca. Međutim, Amerikanci nisu na drugom mjestu po potrošnji flaširane vode, već Meksikanci - oni troše 169 litara po osobi godišnje.

380 litara vode dnevno

potroši jedan Amerikanac u svom domaćinstvu, što je oko 15 puta više nego stanovnik siromašnih zemalja svijeta. U najsiromasnijem dijelu svijeta jedan čovjek dnevno potroši oko 20 litara vode.

10.000 litara vode

potrebno je da se proizvedu jedne farmerke.

 

/Novo vrijeme/