Kupola na stijeni – dragulj arhitekture

 

Od gracioznosti islamskog pisma, inspirativne umjetnosti kaligrafije, arabeski, lijepih tonova ebru slikarstva, pravougaonih harema džamija, do velikih i malih trgova koji su vijekovima centar društvenih dešavanja, lahko je prepoznatljiv jedan sveobuhvatni ton koji je obojio svaki aspekt islamske umjetnosti i arhitekture. Ako korake usmjerimo od samih početaka, skromnih mesdžida, pa polahko prekokaldrma ičaršija dođemo do savremenih nota, možemo da vidimo da je široka lepeza najkreativnijih djela uokvirena istim ustaljenim pravilima vjerskih načela. Kaligrafija, ebru slikarstvo, arabeske, kupole, haremi, džamije, čaršije, pijace i svi ostali dijelovi iz sakralnih i sekularnih sfera, jasno se pridržavaju islamskih pravila i pomno nastoje da zadovolje funkciju koja im prethodi.

 

 

Čudesno putovanje svijetom islamske arhitekture i umjetnosti započinje u Jerusalemu, mjestu velike simboličke vrijednosti, kolijevci koja stoljećima spaja različite vjere, kulture i tradicije. Nastanak islamske arhitekture djelo je halife Abd al-Malika, u čije je vrijeme izgrađena Kupola na stijeni (građena od 689. do 691.). Jedna od prvih funkcija bila joj je da rječnikom arhitekture istakne prisustvo nove vlasti, poretka i religije. Sa jednostavnim i skladnim geometrijskim tlocrtom, kupolom i visoko postavljenim prozorima, Kupola na stijeni zrači jednostavnošću i svojim harmoničnim proporcijama zadržava pogled posmatrača. Eksterijer je raskošan, obložen najprije staklenim mozaicima, a poslije crijepom i keramičkim pločama, sa kupolom čija je drvena konstrukcija presvučena oplatom i olovom a kasnije pozlaćena.

 

Pored grandioznih predstavljanja floralnih elemenata i različitih geometrijskih formi, ajeti iz Kur'ana prvi puta dobijaju arhitektonsku ulogu i postaju jedan od najvažnijih elemenata dekorativne umjetnosti.

Kupola na stijeni koncipirana je da bude od maksimalnog umjetničkog izražaja istoljećima poslije ostaje jedan od najvećih islamskih spomenika, obuhvatajući u isto vrijeme vrhove emotivnog, političkog, društvenog i religijskog dometa.

 

 

Magična ljepota Velike džamije u Damasku

Damask, jedan od najvažnijih gradova u historiji civilizacije, stoljećima je svojom ljepotomprivlačio Istok i Zapad. U ulicama Damaska osjeti se snažan zagrljaj historije, kao mješavinerazličitih kultura, religija i tradicija. U najvažnijem dijelu starog grada, već stoljećima svojim arheološkom i arhitektonskom vrijednostima, pogled zadržava jedna od najvećih i najstarijih džamija na svijetu, poznata kao Umejadska ili Emevijska džamija.

Kao i svaka riznica kulture, ova džamija u svojoj unutrašnjosti čuva različite simbole neopisive političke, historijske i emotivne vrijednosti. U toku pravljenja džamije, u iskopavanjima je pronađena grobnica u kojoj se, po tvrdnjama različitih stručnjaka, nalazi glava Ivana krstitelja. U džamiji se, također, nalazi i grob Salahudina Ejubije, jednog od najslavnijih islamskih vojskovođa.

 

 

„To je najčudesnija džamija na svijetu, najbolje umjetnički izrađena, veličanstvene ljepote da joj nema ni slične.. ukrašena je mozaicima sa zlatnim listićima, različitih boja, izvanredne ljepote“.  (Ibn Batuta, 1326 Rihla, I, 197-198).

 

 

 

 

 

Postavka džamije je klasična i nastala je kao rezultat transformacije bazilike Ivana Krstitelja. Odmah nakon osvajanja, dio bazilike je bio pretvoren u džamiju, pa je zajedno korištena od strane muslimana i kršćana. Džamija uokviruje pravougaonik opsega 157 x 100 metara, sa kulama koje imaju funkciju munara, raspoređenim na uglovima. Munara na sjeveroistočnom dijelu, zove se i Isaova (a.s) munara, jer će se pred Sudnji dan, Isa (a.s) supustiti na nju.

Džamija je, po uzoru na kuću Poslanika Muhammeda (a.s), projektovana tako da zadovoljava mnogo funkcija: postala je mjesto za zajedničku molitvu, edukaciju, političke skupove, sudske procese i centar za materijalno ugrožene. U gradnji džamije je, po naredbi halife, učestvovalo oko 200 najpoznatijih bizantijskih arhitekata. Samim tim, postala je jedna od najimpresivnijih i najljepših građevina, a i danas se ponosno krasi tom titulom.

 

Za dzematrahic.ba, piše: Maida Halilović