Poslije hidžre u Medinu, 622 godine, Poslanik a.s je odlučio sagraditi džamiju. Prvobitna džamija je bila otvorenog plana sa podignutom platformom za učenje Kur’ana. Sa pravougaonim tlocrtom, 30x35m, bila je izgrađena od stabala palme i zidovima od blata. U nju je bilo moguće pristupiti sa tri ulaza: Bab Ramah - ulaz sa juga, Bab Jibril – ulaz sa zapada i Bab al-Nisa, sa istoka. Plan ove džamije stoljećima kasnije je implementiran u izgradnji drugih džamija širom svijeta. 

U unutrašnjosti, sa južne strane, Muhammed (a.s) projektovao je prostor zaklonjen od sunca koji se naziva suffah i usmjerio je prostor za klanjanje prema Jerusalemu. Kada je qibla (smjer molitve) bila promijenjena prema Kabi u Mekki, džamija je reorijentirana prema jugu. Poslanikova (a.s) džamija ispunjavala je široku lepezu funkcija: zajednički centar, dvorište, religijska škola, parlament i sud. Sedam godina nakon izgradnje, (629) veličina joj je udvostručena, da bi mogla da primi sve veći broj muslimana.

Sljedeći halife su nastavili sa povećavanjem i uljepšavanjem džamije. 707. godine, umajadski halifa Al-Walid zamijenio je staru konstrukciju novom i istakao mezar Poslanika (a.s). Ova struktura je bila velika 84m x 100m, sa kamenim temeljima i krovom od tikovine, oslonjenim na kamene stubove. Bila je dekorisana mozaicima rađenim od strane grčkih i koptskih zanatlija i umjetnika. Dekoracije su bile slične onima u Velikoj džamiji u Damasku i Kupoli na stijeni u Jerusalemu, jer su svi ovi objekti građeni u vrijeme istog halife. Dvorište je bilo okruženo galerijom na sve četiri strane i sa četiri munare na uglovima. Mihrab je bio zasveden malenom kupolom. Otomanski sultani, koji su kontrolisali Medinu od 1517 do Prvog svjetskog rata, također su ostavili svoj znak. Sultan Sulejman Veličanstveni je renovirao zapadni i istočni zid, izgradio  svejeroistočnu munaru, znanu kao Sulejmanija, i novi mihrab (al-Ahnaf), pored Poslanikovog (a.s) mihraba (al-Shafi’iyyah). Također, u ovom periodu je izgrađena nova kupola, obojena u zeleno, koja prekriva Muhammedovu (a.s) kuću i mezar.

U vrijeme vladavine sultana Abdulmedžida, (1839-1861), džamija je znatno izmijenjena. Dijelovi koji su ostali isti uključuju mezar Poslanika (a.s), tri mihraba, minber i Sulejmaniju munaru. Prostor za namaz na jugu je učinjen duplo većim i pokriven malim kupolama iste veličine. Veće kupole postavljene su iznad mihraba, Bab al-Salama i Poslanikovog (a.s) mezara. Kupole su ukrašene ajetima iz Kur’ana i stihovima kaside al-Burda (Pjesma o ogrtaču), slavnog araspskog pjesnika Busirija. Podovi su pokriveni mermerom i crvenim kamenom. Također, sa zapadne strane je izgrađena al-Majidiyya munara.

Kralj Faisal bin Abdul Aziz je, 1973, naredio konstrukciju privremenih objekata sa zapada, da bi džamija mogla primiti sve veći broj vjernika. Posljednje promjene rađene su od strane Kralja Fahda.

Izvori:

Piše:Maida Halilović

dzematrahic.ba