Munara džamije al-Mutevekil
848. – 852.
Samara, Irak
Jedna od najljepših zamisli islamske umjetnosti i arhitekture lahko se čita iz gotovo bajkovitog pustinjskog primjera munare al-Malavije, u Samari. Ideja uspinjanja ka visinama, kao rezultat traganja i praktikovanja religije, nevjerovatnim je arhitektonskim i umjetničkim izražajem predstavljena upravo na ovom primjeru. Osim što munara slijedi principe drevne mezopotamske arhitekture, nova veza sa religijom upućuje posmatrača na nove sfere povezivanja čovjeka sa nebom, odnosno Bogom.
Vertikalna linija je, u psihologiji, oduvijek imala za cilj da čovjekov pogled usmjeri ka nebu, jer sam pokret glave usmjeren ka gore, izaziva postavljanje pitanja o suštini postojanja i sjećanje na „viši cilj svega“. Munara je smještena na sjevernom pročelju džamije a njene spirale uzdižu je na 5o metara visine. Kvadratno postolje koje ostaje ispod nje je široko 30 a visoko 3 metra.
Munara Ibn Tulunove džamije
876. – 879.
Kairo, Egipat
Munaru Ibn Tulunove džamije u Kairu, kao i predivnu munaru u Samari, krasi spiralno vanjsko stepenište. Za ovu se munaru veže drevna legenda koja kaže da ju je sam Ibn Tulun slučajno projektovao; jednog je dana sjedio sa svojim oficirima i dok je utonuo u razmišljanja, oko prsta je namotao fragment papira. Kada su ga pitali šta to radi, posramljeno je odgovorio da dizajnira munaru. Munara je tokom godina više puta rekonstruirana, dok je za finalni stil, kakav mi danas imamo priliku da vidmo, odgovoran Sultan Lajin (1296.godine).
Munara Islam Hodža
1908.-1910.
Hiva, Uzbekistan
Islam Hodža je bio prvi vezir za vrijeme vladavine Muhammada Rakhimkhana i njegovog sina Asfandiyarkhana, koji je finansirao izgradnju bolnice, apoteke, pošte i škola u Hivi. Između 1908. i 1910. Islam Hodža je naredio gradnju najmanje medrese i najviše munare u Hivi, koja će imitirati munare iz XI i XII stoljeća.
Visina munare je 57 metara, uključujući temelje. Gornja, najviša platforma nalazi se na visini od 45 metara, i predstavlja najveći vidikovac u Hivi. Munara je dekorisana horizontalnim postakljenim mozaicima u pojasima tamnoplavih, bijelih i zelenih nijansi.
Munara Sareban
XII vijek
Isfahan, Iran
Isfahan je grad koji stoljećima stoji na raskrsnici civilizacija Istoka i Zapada. I dan danas ga krasi titula jednog od najznamenitijih gradova u historiji čovječanstva a neki od dokaza njegove veličine su još uvijek vidljivi. Mistični sjaj i raskošna ljepota koju taj grad posjeduje opisani su u staroj perzijskog izreci "Esfahān nesf-e jahān ast" – Isfahan je pola svijeta.
Jedna od raskoši Isfahana, Sareban munara, poznata pod imenom „munara jahača kamile“, odličan je primjer slobodnostojeće munare napravljene od cigle. Datira iz XII-og stoljeća (izgrađena je između 1130. i 1155. godine), iz perioda kada su Seldžuci vladali centralnim Iranom. Munara, visoka 48 metara, nekada je bila dio velikog džamijskog kompleksa, koji je već stoljećima potpuno uništen.
Zanimljivim dekorativnim detaljima postignutim različito dizajniranim ciglama i mozaicima, munara je podijeljena u sedam posebnih dijelova. Vrh munare dodatno je ukrašen malim prozorom.
Kalian munara (Velika munara)
1127. -1536.
Buhara, Uzbekistan
Jedan od najistaknutijih simbola dalakog grada Buhare u Uzbekistanu je Kalian munara Po-i-Kalyan džamijskog kompleksa. Projektovana je u vrijeme vladavine Muhammeda Arstana Khana, 1127.godine, da pet puta na dan okuplja Muslimane na zajednički namaz. Prvobitni se toranj urušio prije završetka gradnje.
Munara je napravljena kao kružna forma stuba koja se sužava pri vrhu. Visoka je 45 metara. Veličina prečnika na dnu munare je 9 metara, dok suženi prečnik na vrhu iznosi 6 metara.
Stotinu godina nakon izgradnje munare, kada je Genghis Khan osvajao sve teritorije i dok su njegovi ljudi rušili cijeli grad, lijepa Kalian munara ga je toliko očarala, da je naredio da se samo ona sačuva.
Munara džamije Kutubije
XII vijek
Marakeš, Maroko
Lijepa munara džamije Kutubije u Marakešu u potpunosti je izgrađena od pustinjskog kamena. Originalno je bila pokrivena tradicionalnim rozim gipsom, ali 1990-ih godina, stručnjaci su odlučili da bi najbolje rješenje za dalju prezentaciju munare bilo da se gips u potpunosti odstrani i da se otkriju kameni blokovi od kojih je izgrađena. Visina munare je 77 metara, uključujući zavojnicu (alem) na vrhu. Dužina svake od strana kvadratne osnove je približno 13 metara, a sama munara se vidi sa 29 km udaljenosti i zbog toga je postala zaštitni znak grada. Da bi munara uvijek ostala istaknuta, zabranjena je gradnja viših objekata u neposrednoj blizini.
Referense:
Luca Mozzati, 2010, Islamska arhitektura, BTC Šahinpašić, Zagreb
Piše: Maida Halilović
dzematrahic.ba