U stara vremena jedan je kralj na sred puta postavio ogroman kamen. Potom se sakrio da vidi ko će ga pomjeriti. Neki od najbogatijih trgovaca u kraljevstvu kao i mnogi dvorjani prolazili su tim putem i kao da nisu ni primjećivali kamen. Neki od njih su čak i krivili kralja što tako loše održava puteve. Ali nijedan nije uradio ništa da bi sklonio kamen sa puta. 

Potom je naišao neki seljak vraćajući se sa pijace, noseći na leđima ogroman teret sa povrćem. Kada se približio kamenu, spustio je svoj teret i pokušao da ga skloni sa puta. 

Poslije mnogo težnji i naporá, napokon je uspio. Kada je ponovo uzeo svoj džak povrća, primjetio je da je tamo gdje je bio kamen sada ležala vrećica sa zlatnicima. 

Uz nju je stajala i prikačena ceduljica na kojoj je pisalo: “Zlato pripada onome ko pomjeri kamen sa puta.” 

Seljak je naučio ono što mnogi od nas nikada neće razumjeti: da je prepreka zapravo prilika da poboljšamo naše stanje.