Priča se kako je neka gospođa došla u ginekološku ordinaciju, pa reče doktorici: „Trebam vašu pomoć. Moje prvo dijete nije još napunilo ni godinu dana, a ja sam ponovo trudna. Ne mogu da snosim odgovornost brige o dvoje djece pored svih drugih obaveza koje imam, pa možete li mi pomoći?“

Doktorica joj odgovori: „A šta želite da uradim?“

Gospođa reče: „Možeš li da mi izvršiš aburtus, da se riješim ploda?“

Doktorica nakratko ušuti, pa reče: „Ali to bi moglo dovesti tvoj život u opasnost, šta misliš o rješenju koje je manje opasno za tebe?“

Majka se obradova pa reče: „A koje je to rješenje?“

Doktorica joj odgovori: „Pošto ne možeš da snosiš odgovornost za dvoje djece u isto vrijeme, hajde da se riješimo tvog prvog djeteta, a da ostavimo plod, tako nećeš morati da se podvrgavaš operaciji, a opet ćeš imati samo jedno dijete.“

Majka joj, uvrijeđena, reče: „Nevjerovatno, šta govoriš?! Pa to je zločin! Shvataš li ti da pričaš o mom djetetu?!“

Na to joj doktorica smireno odgovori: „Mislila sam da je ovo bolje rješenje, jer oboje su tvoja djeca, pa nema razlike između ubistva rođenog djeteta i onoga koje još nije ugledalo dunjalučku svjetlost, jer u oba slučaja umire jedno od njih.“

Majka pognu glavu, jer je shvatila šta je doktorica htjela reći, pa napusti ordinaciju nakon što je zakazala termin za mjesečnu kontrolu trudnoće.

 Djeca su blagodat čiju istinsku vrijednost zna samo onaj ko ih nema. A koliko danas naših majki i sestara čini abortus i saučestvuje u ubistvu rođenog dijeta bez griže savjesti.

 Zapitajmo se ko je vlasnik života mog i tvog sestro,majko i da će sve to doć na naplatu kako ovog tako i budućeg svijeta. Zato pamet u glavu ne činimo grijeh i ne budimo kao onaj koji je ubistvom jednog nedužnog bića poubijao kako to naša lijepa vjera kaže cijelo čovječanstvo.