Vjerojavatno je svako od nas nekada nacrtao srce, možda nekome, recimo za ukras, na papiru, pijesku, kredom na ulici. „Poklonio ga nekome“, recimo možda. Svi ga imamo u našem tijelu kao centralni organ, bez kojega je životni proces nezamisliv. 

 Ono predstavlja dakle jedan centralni organ. Sam njegov naziv, ime, na svim jezicima odgovara pojmu centra. Iako je na zapadu srce središte osjćanja, naročito u suvremeno doba, sve tradicionalne civilizacije postavljaju u njega inteligenciju i intuiciju. Paskal još odavno reče: velike misli dolaze iz srca! 

 Srce jeste vitalni centar ljudskog bića, jer ono osigurava cirkulaciju krvi, bez koje naše tijelo nemože. Zato je i postalo simbol centra, a ujedno, recimo metaforično, i centar intelektualnih osobina. Tako je u Grčkoj. U Indiji je srce Bramino boravište, u kršćanskom i hrišćanskom vokabularu se kaže da srce sadrži Kraljevstvo Božje, a u divnom islamu ono je vrh intelektualnih i moralnih osobina. U islamu srcem vjerujemo, zaključujemo, rasuđujemo i odlučujemo. 

Pošto je srce u centru, kod Kineza postoji podudarnost između srca i broja 5 i elementa zemlja. Ali zbog prirode, jer je ono sunce, pripisuju mu i element vatru. Jedan taoistički učitelj Liu Zou kaže da je srce i gospodar daha, što je vrlo jednostavno povezati analogijom između srčanog ritma i disanja. Plutarh kaže: Sunce širi svjetlost, srce širi dah! 

Simbol srca?

  

Egipatsko, hijeroglifsko, pismo srce predstavlja vazom. Srce se dovodi i u vezu sa svetim Gralom, u kom je sakupljena krv Isa a.s.. Obrnuti trougao, koji predstavlja kalež, ili sveti gral, takođe je simbol srca. Srce je jedini organ, tj. jedini unutrašnji organ koji se u mumiji ostavljao na svome mjestu. Današnji simbol srca ima oblik kakav su mu dali kršćani upravo jer im je obrnuti trougao predstavljao njihov simbol svetog grala. U moderenije doba njegov simbol predstavlja simbol ljubavi i osjećanja. 

Zašto se srce tako zove?

  

     Najbliži naziv i naziv koji se koristi u medicini za srce je CORD, u prijevodu znaći nešto centralno ili središnje. U našem jeziku riječ srce je nastala stapanjem dvaju riječi. SR – sredina i CE – centar. U arapskom jeziku Qalb

  

Šta je zapravo srce?

  

     Srce predstavlja jedan organ. Djeluje pod uticajem parasimpatičkog ili autonomnog nervnog sistema. Mi nemožemo kontrolisati rad srca. Građen je od mišića i predstavlja jedan specifičan poprečno – prugasti mišić i izuzetak je u svojoj vrsti. Njegova muskulatura sastoji se iz dva dijela, radne, koja ima funkciju kontrahiranja i pumpanja krvi, jer srce je pumpa za krv, kao i provodne muskulature koja ima za cilj da podraži i natjera je na kontrakciju jednim vidom električnog impulsa radnu muskulaturu. Nećemo ulaziti u detalniju građu srca. Funkcija srca je da pumpa krv kroz naše tijelo, tj. da omogući svakoj našoj ćeliji oksigen potreban za njen pravilan rad. Zato se kaže: Sunce širi svjetlost, srce širi dah! Srce u svojoj morfološkoj građi nema nervnih ćelija te nemože da misli. Rad srca je ritmičan i može se osluškivati stetoskopom pratiti elektrokardiogramom ili EKG-om i ultrazvukom, a možemo i da vidimo njegov rad na našem prsnom košu i da ga osjetimo na arterijama i venama palpacijom. 

     Dakle ustanovili smo da srce nemože da razmišlja niti da bude jedan moralni i intelektualni centar jer obavlja svoju funkciju tj. opskrbljuje tijelo krvlju. 

Kako razmišljamo srcem?

  

U islamskom predanju Qalb-srce je organ razmišljanja i duhovnog života. Tačka u kojoj se duh utiskuje u materiju. Za čovjeka suštinska oscilacija koja sve određuje. Skriveno mjesto i tajna. 

Srce zapravo metaforično predstavlja jedan intelektualni, odnosno moralni centar našeg tijela. Zašto? Gledjamo to ovako. Bez srca niti jedan naš organ nebi bio u funkciji pa ni CNS, centralni nervni sistem. Kako bi onda razmišljali i donosili zaključke? Na koji način bi se razvijale naše intelektualne osobine? Dakle da nema srca nebi bilo niti našeg tijela. Zahvalimo se Allahu dž.š. na takvom divnom daru koji svako od nas nosi u svome tijelu. 

Upravo iz tog razloga se u islamu pominje srce više nego razum kao intelektualni, moralni i duhovni centar. Čovjek je biće duha i materije. Srce je zapravo više materija, dok su duša i razum duhovni centri, ali da nema srca naš razum nebi funkcionirao. Svima je jasno da prestankom rada srca nastupa exitus mortus ili smrt. 

Dakle srce je zapravo centar našeg cijelog tijela. Srcem vjerujemo, volimo, mislimo, zato molimo Allaha da nam u naša srca ugradi što više imana, sabura, podari sve ono što naša srca žele i izvede nas na pravi put. Amin!

  foto ilustracija