Svakodnevno smo u prilici razgovarat sa svojom omladinom kao i o njihovoj i našoj nafaki i mogućnosti veće zarade. Nije nam teško uz dobru kahvu sate i sate potrošiti u razgovoru o novcu, novoj tehnologiji, siromaštvu, tvrdičluku, nerealnom rasporedu dobara među nama i finansijskoj nepravdi u društvu.

Iako znamo da priča o novcu zamara dušu, ipak je ona redovna tema naših sijela. To je donekle i razumljivo jer imetak je prirodno drag čovjeku. Seid b. Al- Musejjib r.a. je rekao da nema dobra u onome ko ne voli imetak. Dakle,prirodno je i želiti još veću nafaku, ukoliko čovjek osjeti da mu je ona mala.

Međutim, Bošnjaci su narod koji u posljednje vrijeme  najviše „kuka“ i žali se na svoju „malu“ nafaku, iako znaju dobro da nikada bolje nisu živjeli i više imali, a više kukali i nezadovoljni bili. A ono što im nedostaje jeste bereket.

Na sceni je generacija koja sve više misli da je za postizanje dobre nafake dovoljno imati želju i uz kahvu požaliti se prvom komšiji. U svim BiH gradovima ulični kafići,kafane i diskoteke a bome i kockarnice su krcate radno sposobnom omladinom koja nema drugog posla do maštati o bježanju iz ove „siromašne i bijedne“ države, jer, navodno, tamo negdje na Zapadu čeka ih njihova veća nafaka!?

Tvrdimo i ubijeđeni smo da je nafaka zagarantovana, a u isto vrijeme se plašimo da ćemo ostati bez nje ili da će nam biti umanjena. Odakle strah i ima li osnove za njega. Život smo opteretili kao i ovu našu „vjeru“ bespotrebnim radnjama i naklapanjima. Od jednostavnosti i prirodnosti do bespotrebne raskošnosti i konzumerizma.

Uzvišeni Allah je Onaj Koji opskrbljuje. Zagarantovao je nafaku svakom živom biću i odredio da niko ne umire dok svoju nafaku ne potroši. Ono što nismo u mogućnosti znati i dokučiti jeste kolika je naša nafaka kao i mjesto gdje ćemo je naći. Zato „ustajemo“ za njom i trudimo se da što više zaradimo. Na čovjeku je da za njom traga i praktikuje djela koje će dovesti do njena kontinuiteta i uvećanja. Odatle su rad i akcija propisani i učinjeni obligatnim. Stoga islam ne priznaje ljenčarenje niti milostinju kao sredstva sticanja nafake osim u slučaju kada čovjek nema drugog načina da preživi. Uz rad i poduzimanje određenih koraka svaki čovjek može da se obraća Allahu sa molbom da mu poveća nafaku. On je propisao puteve i sredstva povećanja nafake i sticanja bereketa u imetku, ma gdje da živiš u Bosni, Njemačko ili Americi. Tko želi veću nafaku i bereket u imetku neka praktikuje slijedeće;

-Bogobojaznost

-Oslanjanje na Allaha

-Traženje oprosta

-Dobročinstvo roditeljima i održavanje rodbinskih veza

-Namaz

-Rano ustajanje

-Dijelenje sadake

-Zahvaljivanje na blagodatima

-Traženje znanja

-Ženidba (za neoženjene-neudate)

-Iskrenost

Ovo bi bio osnov za naše poboljšanje stanja u nama i oko nas gdje bi se preispitali za ovakvo stanje i ponašanje na svim blagodatima koje imamo i koje nemamo mi a drugi imaju zašto je to tako!? Pa bi najvjerovatnije manje bježali iz vlastite zemlje i neodgovornosti, više svoje cijenili i poštovali a tuđe i druge stavili tamo gdje im je mjesto, a ne druge i drugačije u zvijezde zakivamo a svoje pod noge bacamo. Gdje je tu pamet i razum moj dobri Bošnjo. Zato upamet preispitajmo se do čega je ili do nas ili do nafake, prije bi se reklo da je do nas nego do nafake jer je nafaka kako smo spomenuli svakome od nas zagarantovana i neće ga napustit dok je ne potroši. Zato ne bježimo od svoje stvarnosti uhvatimo se u koštac sa problemima(iskušenjima) i napravimo sebi u svom mjestu i Bosni „raj-blagostanje“ koji je svakom obećan ako se insan malo potrudi.