Krajem prošle godine, Svjetska zdravstvena organizacija objavljuje niz indikativnih podataka, nešto drugačijih od onih na koje su naviknuti zvanični naučni krugovi, vjerovatno se vodeći humanom intuicijom da je krajnje vrijeme upoznati svijet i širu javnost sa novim i nedovoljno prokazanim uzrocima smrtnosti naše vrste, nešto drugačijim od starih uobičajenih krivaca i gnjavatora na koje smo odveć navikli.

Naime, 26. oktobra prošle godine u Lionu Francuskoj, u prestižnom zdravstvenom časopisu „The Lancet Oncology“ objavljeni su rezultati analize Međunarodnog savjetodavnog komiteta Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima je konzumiranje crvenog mesa rizično po zdravlje ljudi jer je povezano sa pojavom većeg broja oboljelih od karcinoma debelog crijeva širom svijeta.

Sad se sigurno pitate kako to da je neki Međunarodni savjetodavni komitet pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije kao najvećeg zdravstvenog autoriteta praktički povezala konzumiranje crvenog mesa sa oboljevanjem od raka debelog crijeva i kakve veze sa svim tim ima kiselost krvi?

Pa krenimo ispočetka. Rak ili karcinom debelog crijeva (kolona) i rak rektuma kao onkološka oboljenja (oboljenja u koja spadaju svi mogući tumori – bili dobroćudni ili zloćudni) predstavljaju rak zadnjeg dijela crijeva i zbog njihovih drugih sličnosti često se sortiraju pod jedan izraz – rak kolorektuma. On predstavlja 4. najčešći tip raka u svijetu u pogledu ukupne smrtnosti i to sa tendencijom rasta na toj skali. U razvijenim, „zapadnjačkim zemljama“ 2. je najčešći tip raka.

Međunarodni savjetodavni Komitet uključivao je radnu grupu od 22 stručnjaka iz 10 zemalja koji su svojom analizom obuhvatili više od 800 studija objavljenih zadnjih desetljeća. Stoga, procjena ove međunarodne grupe stručnjaka da se uopšte analizira utjecaj crvenog mesa na zdravlje ljudi a posebno zaključak iste da taj utjecaj predstavlja rizik broj jedan, odnosno izaziva karcinom debelog crijeva - uopšte nije slučajan.

Naime, dugoročnim i učestalim konzumiranjem crvenog mesa, nastaje poremećaj metabolizma u krvi, odnosno krv postaje jako kisela. Krv je kisela iz razloga što ćelija da bi preradila bilo koju vrstu crvenog mesa mora potrošiti veliku količinu kiseonika pri tom oslobadajući se isto tako velike količine ugljen dioksida, stoga vremenom ćelija postaje sve slabija jer nema dovoljno kiseonika da preradi meso. Ćelija slabija, a krv kiselija.

Nema organa niti pojedinačne ćelije našeg tijela koji ne mogu biti oštećeni ili potpuno uništeni zbog povećane kiselosti. Inače, kada je organizam, kako struka voli reći u metaboličkoj ravnoteži, tada je ph vrijednost krvi između 7,40 – 7,60 promila, dok kod osoba oboljelih od neke vrste karcioma ph vrijednost krvi je izuzetno niska, iznosi oko 7.20, odnosno izuzetno je kisela.

Prema uvaženom dr. Leonardu Coldwellu, autoru desetina bestsellera o prehrani i zdravlju, glavni uzročnik raka je upravo loša prehrana, odnosno njom uzrokovana kiselost organizma:

- Svaki organizam svoje kiselo stanje može promijeniti u bazično u nekoliko sedmica, stoga se rak više nema čime hraniti i jednostavno nestaje.

Kakav je utjecaj prehrane na čitav digestivni sistem, utvrdio je i objavio još prije 40-tak godina ugledni istraživač i naučnik, dr. Denis Burkitt kada je iznio hipotezu da je unos vlakana nepohodan za zdravlje digestivnog trakta, poredivši uzorke stolice i unose vlakana u Evropi i Africi, te predložio da rak debelog crijeva u velikoj mjeri predstavlja rezultat malog unosa vlakana. Koristeći podatke iz drugog istraživanja provedenog krajem 20.stoljeća a koje je poredilo ishranu u 7.različitih država Evrope, istraživači su utvrdili da je unošenje dodatnih 10 grama vlakana na dan dugoročno snižavalo rizik od raka debelog crijeva za 33%.

Samo da podsjetimo, deset grama vlakana nalazi se primjerice u jednoj šoljici crvenih malina ili jednoj šoljici graška, dok jedna šoljica bilo koje vrste graha obezbjeđuje mnogo više od 10 gr. vlakana. 2003. godine objavljeno je veliko istraživanje specifičnog imena „EPIC“, koje je sakupilo podatke o unosu vlakana i raku debelog crijeva i rektuma kod više od 500.000 ljudi širom Evrope. Ustanovljeno je da je 20% ljudi koji su unosili najviše vlakana ishranom, oko 34 grama dnevno (možda upravo ona šoljica bilo koje vrste graha) bilo upola manje izloženo riziku od raka debelog crijeva i rektuma!

No da li možemo zaključiti da voće, povrće i integralne žitarice štite od raka same od sebe ili je crveno meso opasno? Ili i jedno i drugo?

Odgovore na ta pitanja nam mogu dati istraživanja provođena već desetljećima u Južnoafričkoj Republici, zbog fenomena da Južnoafrikanci bijele rase imaju 17 puta više slučajeva raka debelog crijeva od njihovih sunarodnjaka crne rase.

Zbog čega? Južnoafrikanci crne puti zahvaljujući tradicionalnoj ishrani baziranoj prije svega na neprerađenom kukuruzu dnevno su unosili velike količine vlakana, pa se smatralo da je to razlog. Međutim, novija istraživanja pokazala su da zadnjih godina Južnoafrikanci crne rase sve više koriste komercijalno prerađene kukuruzne obroke, dakle bez vlakana pa ipak stopa raka debelog crijeve među njima i dalje je niska. Konačno, utvrdilo se da pravi razlog leži u tome što Južnoafrikanci bijele puti na dnevnoj bazi unose mnogo više životinjskih proteina u organizam i to iz crvenog mesa (77 nasuprot 25 g/dan), ukupne količine masti (115 nasuprot 71 g/dan) i holesterola (408 nasuprot 211 mg/dan) od svojih sunarodnjaka, čime im je i krv bila više kisela.

A upravo termoregulacijom, metodom Integrativne medicine na kojoj je baziran rad Planeta zdravja BH, između ostalog, utvrđujemo i nivo kiselosti krvi organizma. Po pravilu, pokazalo se da pacijenti koji nas posjećuju, nebitno zbog kojih problema ili oboljenja, a koji imaju visok nivo kiselosti krvi, često jedu velike količine crvenog mesa.

U velikom broju slučajeva, godinama prije pojave karcinoma, svojevrsni prvi upozoravajući znak je Candida Albicans, gljivica koja živi u krvi i čijem razvoju upravo pogoduje velika kiselost krvi.

Stoga, pacijentima sa visokim nivoom kiselosti u krvi, terapija se u vidu prevencije sastoji od tri stuba – ishrane, nanotehnološki obrađenih – hladno cijeđenih ulja i tretmana limfe. Sa druge strane, pacijentima već oboljelim od karcinoma debelog crijeva ili nekog drugog, pristup je veoma sličan. Sastoji se od savjeta kakvu ishranu trebaju da konzumiraju, tretmana uljima br. 10 i 80., tzv. čistaćima organizma, studijski dokazanim kao skupljačima ozračenosti i posljedica karcinoma ili hemoterapije i naravno tretmana limfe kojim se omogućava smanjenje boli i kvalitetniji život oboljelima od karcinoma.

Kako god bilo dragi čitaoci, razmislimo malo o svojim životnim i prehrambenim navikama do idućeg čitanja i zapamtimo – svi smo mi gospodari svog organizma!

Piše dr. Kenan Vrca (nap)