U ovom mubarek mjesecu, čije darove i blagodati mu’mini sa radošću prihvataju i u svojim srcima duboko doživljavaju, nalazi se i odabrana noć Lejletu’l-bedr.

Druge godine po Hidžri, prije više od 1400. godina dogodila se bitka na Bedru, poznata kao 'Bedr el-kubra' (Veliki Bedr). Jugozapadno od Medine, na udaljenosti od oko 150 kilometara, nalazi se mjesto Bedr, čije je ime trajno sačuvano u Kur’anu, a.š. Ovaj događaj promijenio je tokove svjetske povijest.

Tog dana, 17. ramazana, muslimanski neprijatelji su imali oko 900 boraca, a muslimana je bilo oko 300, što znači da se jedan musliman morao boriti protiv trojice protivnika. U Kur’anu, a.š., se napominje da je Allah, dž.š., poslao meleke da pomognu mu’minima ali nakon što su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve. Meleki su sami mogli pobijediti ali se traži čovjekova spremnost, odlučnost, hrabrost i ustrajnost.

Borili su se na Bedru, Resulullah i ashabi, potvrdili su i dokazali, koliku snagu, hrabrost, odlučnost i strpljivost daje islam. Znali su da je Allah, dž.š., na strani onih koji nose iman u svom srcu.

Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi:

{ كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ وَاللَّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ}

Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom. A Allah je sa strpljivima. (El-Bekare, 249)

Resulullah i ashabi izašli su na Bedr da se suprostave sili i nasilju, da izmijene povijest, da otvore put istinskoj vjeri, slobodi, pravdi, milosrđu i humanizmu. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik, s.a., ne daje ashabima genocidna , krvava i rušilačka uputstva, nego im se sasvim mirno obraća ovim riječima:

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se međusobno po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zaslužiće te Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.”

Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno značenje. U njegovim riječima nema ratničkog žara niti euforije. Zašto? Zato što islam nije vjera huškačko-krvničkih, niti nasilničko-osvajačkih pohoda. Islam je vjera koja štiti i čuva ljudsku slobodu, moral, čast i ugled. Muhammed, s.a., i ashabi, r.a., maksimalno su se spremili za bitku na Bedru, imali su i dobru taktiku i dobru strategiju , a to znači da vjernici, u odbrani i zaštiti svoje vjere, domovine, časti i slobode trebaju imati najsavremenija sredstva i najbolju taktiku. A uz to, mu’mini se uzdaju u Allahovu, dž.š., pomoć i dovu čine, kao što je dovu proučio i Muhammed, s.a., na Bedru, a ona glasi:

“Allahu moj! Podari mi obećanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat će zabluda i nasilje i neće više biti onih koji će islam čuvati.”

Dova je bila primljena, bitka dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere. Na putu do Istine i slobode, mu’mini nikada neće iznevjeriti, niti odstupiti, niti se pokolebati. O njima Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

{ مِنْ الْمُؤْمِنِينَ رِجَالٌ صَدَقُوا مَا عَاهَدُوا اللَّهَ عَلَيْهِ فَمِنْهُمْ مَنْ قَضَى نَحْبَهُ وَمِنْهُمْ مَنْ يَنْتَظِرُ وَمَا بَدَّلُوا تَبْدِيلا }

Među mu'minima ima onih koji iskreno ostaju na onome što obećaše Allahu, neki od njih u tome svoj život završiše, a drugi očekuju kraj života, a ni u čemu ne iznevjeriše svoja uvjerenja. (El-Ahzâb, 23)

Vođeni odanošću prema Allahu i Resulullahu, ashabi su izašli na Bedr, osjetivši u isto vrijeme i ljubav prema rodnom gradu Mekki, iz koje su bili protjerani samo zato što su u svojim srcima nosili: Lâ ilâhe illallâh Muhammmedun resulûllâh. Njihova ljubav nije bila fanatizam, jer voljeti svoju vjeru, domovinu i svoj rodni kraj, to je prirodno i zdravo ljudsko osjećanje.

Vođen tom ljubavlju, El-Mikdad, jedan od ashaba kaže Resulullahu:

“Allahov vjerovjesniče! Idi onim putem koji vodi Allahovoj milosti. Mi ćemo te slijediti. Sigurno te nećemo iznevjeriti kao što je Musa-a, s.a., iznevjerio njegov narod. Bori se uz Allahovu pomoć i mi ćemo se zajedno s tobom boriti.”

A ashab Sa‘d Ibn-Mu‘az kaže Muhammedu, s.a.:

“Ja Resulallah! Mi vjerujemo u tvoje poslanstvo. Mi smo ti srcem odani i svjedočimo da je Kur’an istina. Kada smo izgovorili Šehadet, dali smo ti riječ da ćemo te slušati i slijediti. Kuda ti kreneš i mi ćemo ići s tobom. Taki mi Uzvišenog Allaha, ako od nas zatražiš da zagazimo u more i da ga preplivamo, mi ćemo te poslušati. Ne bojimo se naprijatelja. Mi imamo mu’minska srca. Povedi nas u boj uz Allahovu pomoć. Allahu ekber!”

Ove riječi, Allahu ekber (Allah je najveći), nisu prijetnja bilo kome, one nisu ni fraza, one su Istina, a ona je nepobjediva i neuništiva. Ova Istina je potvrđena i na Bedru. Na ovom bojištu je zauvijek završio Ebu-Džehl, veliki neprijatelj kur’anske istine, a mislio je da njegovoj moći i sili nema kraja. Svi ebu-džehli svijeta završavali su i završit će sramno i bijedno na nekom svom bojištu, jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine, ali i simbol neumoljivog poraza zablude. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:

{ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ فَلا تَغُرَّنَّكُمْ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَلا يَغُرَّنَّكُمْ بِاللَّهِ الْغَرُورُ }

Obećanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. (Lukmân, 33)

Upamtimo! Muslimani su prvi u povijesti prema svojim zarobljenicima humano postupili i to baš poslije bitke na Bedru. Bilo je ashaba koji su svog zarobljenika hranili boljom hranom od one koju su jeli oni i njihove porodice. Zarobljenici su do slobode dolazili sasvim hahko i jednostavno. Između ostalog, oni koji su bili pismeni, mogli su postati slobodni nakon što deset muslimana nauče čitati i pisati.

Muslimani mogu biti ponosni na svoj Din-i islam. Mnoge pojave, zla i poroci u svijetu nisu nastajali, ili se razvijali, u islamskim gradovima i zemljama, nego su nastajali baš u onim dijelovima svijeta, gdje nije bilo muslimana, ili su oni bili neznatna manjina. To govori o veličini islama koji je prvi put odbranjen i sačuvan upravo na Bedru. S te strane, ovaj događaj nosi trajne pouke i poruke. Jer, Bedr se kroz povijest ponavljao na desetine puta u raznim dijelovima svijeta. I ovi naši krajevi su svojevrsni Bedr. I ovdje se vodila i vodi borba za Istinu, a protiv zablude, za slobodu, a protiv nasilja, za pravdu, a protiv nepravde, za čast i dostojanstvo, a protiv primitivizma, za toleranciju, a protiv mržnje. Naša Domovina imala je i ima svoje šehide, čija imena nikada ne smijemo zaboraviti, kao što nismo zaboravili imena šehida sa Bedra, jer oni su emanet svima nama i budućim generacijama, oni su najsjajniji primjer odanosti prema islamu, domovini i slobodi. Muhammed, s.a., nagovijestio je da će među budućim generacijama uvijek biti onih koji će biti spremni na najveće žrtve, te u jednom hadisu kaže:

إِنَّ مَثَلَ اُمَّتىِ مَثَلُ الْمَطَرِ ، لاَ يُدْرَى أَوَّلُهُ خَيْرٌ أَوْ آخِرُهُ .

“Moj ummet je kao kiša, ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi.”

Jedna od poruka Bedra sadržana je u Vjerovjesnikovim riječima, koje je izgovorio vraćajući se kao pobjednik sa Bedra:

َرجَعْنَا مِنَ الْجِهَادِ الأَ صْغَرِ إِلىَ الْجِهَادِ الأَكْبَرِ .

“Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom.”

Ove Resulullahove riječi ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima, porocima i lošim navikama mora trajati cijeloga života. Oni koji savladaju svoju oholost, sebičnost, škrtost, umišljenost, oni koji moralno žive i islamske dužnosti izvršavaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojištu. U borbi sa samim sobom, mu’minovo oružje je iman. Na ovom putu, musliman doživljava i osjeća ljepote i vrednote svoje vjere, kao što osjeća slast idraž pobjede, istinske pobjede na svom vlastitom “Bedru”. Ta pobjeda zove se: iman , istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosrđe... Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik, s.a., je rekao:

ثَلاثٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ وَجَدَ حَلاَوَةَ الإيِمَانِ . أَنْ يَكوُنَ اللهُ وَ رَسوُلُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا ، وَ أَنْ يُحِبَّ الْمَرْءَ لاَ يُحِبُّهُ إِلاَّ لِلّهِ ، وَ أَنْ يَكْرَهَ أَنْ يَعوُدَ فىِ الكُفْرِ بَعْدَ أَنْ أَنْقَذَهُ اللهُ مِنْهُ كَمَا يَكْرَهُ أَنْ يُقْذَفَ فىِ النَّارِ .

“Ko bude imao tri svojstva, osjetit će slast imana. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu draži od svega ostalog. Da voli i poštuje čestite osobe u ime Allaha. Nakon što ga je Allah izbavio iz nevjerstva, da mu povratak u zabludu bude odvratan, kao što bi mu bilo teško i odvratno da bude bačen u vatru.”

Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj. Oni koji su na strani Resulullaha, s.a, i ashaba, r.a., oni će sigurno uspjeh dočekati, a oni koji su na strani širka, Ebu-Džehla i mušrika, ova skupina će bez sumnje poražena biti i poniženje doživjeti.

Molimo Allaha, dž.š., da razumijemo i prihvatimo ove pouke i poruke Bedra. Amin!

autor:mr.Muharem Omerdić