Nastupila je zadnja trećina Ramazana u kojoj se nalaze velika dobra, brojne nagrade, poznate blagodati i posebnosti.
Jedna od tih posebnosti jeste i ta da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u zadnjoj trećini Ramazana više posvećivao činjenju ibadeta nego u prethodnim danima i noćima.
U Muslimovom Sahihu bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, više ibadetio u zadnjoj trećini nego u preostalim danima i noćima, dok se u dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, bilježi da je rekla:“Kada bi nastupila zadnja trećina Ramazana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pritegnuo bi svoju odjeću i noći bi oživljavao ibadetom zbog kojeg bi budio i svoju porodicu.”
U Musnedu imama Ahmeda bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u prethodnih dvadeset noći klanjao bi i spavao, a kada bi nastupila zadnja trećina, pritegnuo bi svoju odjeću i noći provodio u namazu.”
U ovim hadisima spominje se vrijednost deset zadnjih noći Ramazana, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u njima više ibadetio nego u prethodnim noćima i ovo se odnosi na sve vrste ibadeta: namaz, učenje Kur’ana, zikr, udjeljivanje sadake i sl. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u zadnjoj trećini Ramazana udaljavao bi se od svojih supruga i posvećivao namazu i zikru, provodio bi noći u namazu, učenju Kur’ana, zikru jezikom, srcem i udovima, zbog vrijednosti ovih noći kao i zbog traganja za Noći Kadr u kojoj će vjerniku, ukoliko je provede u vjerovanju i nadi u Allahovu nagradu, biti oprošteni raniji grijesi. Značenje ovoga hadisa jeste da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, provodio cijelu noć u obožavanju svoga Gospodara zikrom, učenjem Kur’ana, namazom, sehurom i drugim ibadetima.
Na ovakav način pravimo spoj između ovog hadisa i hadisa Aiše, radijallahu anha, zabilježenog u Muslimovom Sahihu u kojem se navodi da je rekla: “Ne znam da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ijednu noć proveo u namazu sve do zore.”
U ovim hadisima nalazi se jasna potvrda provođenja cijele noći u ibadetu u zadnjih deset noći Ramazana. Ove noći se oživljavaju raznim ibadetima, a ne samo namazom. A Allah najbolje zna! Također, u ovim hadisima na vrijednost ovih noći ukazuje i činjenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, budio svoju porodicu radi namaza i zikra želeći da i oni iskoriste ove blagoslovljene noći, jer doista su to jedinstvene prilike u životu, veliko dobro za onoga koga Uzvišeni Allah podrži u njima. Stoga ne priliči razumnom vjerniku da propusti ovu dragocjenu priliku, da je ne iskoristi zajedno sa svojom porodicom, jer to je samo nekoliko noći u kojima vjernik može zadobiti ogromno dobro svoga Gospodara, sreću dunjaluka i ahireta. Danas većina muslimana provodi ove noći u beskorisnim aktivnostima, u ništavim igrama, vrijeme noćnog namaza provode u spavanju, što predstavlja veliku i nesagledivu propast i gubitak, jer na taj način propuštaju postizanje ogromne nagrade za koju sljedeće godine možda neće imati priliku. Tako se šejtan poigrava sa njima, obmanjuje ih i odvraća od Allahova puta.
Svevišnji Allah kaže:
“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih. ” (El-Hidžr, 42)
Razborit vjernik ne može uzeti šejtana za prijatelja pored Allaha, znajući da mu je šejtan jasni i otvoreni neprijatelj. Uistinu takav postupak protivi se razumu i imanu, jer je Svevišnji Allah rekao:
“Zar ćete njega i njegove sljedbenike uzeti za prijatelje mimo Mene, a oni su vam jasni neprijatelji?! Ružno li je ono što nepravednici odabiru!”
(El-Kehf, 50)
I rekao je Uzvišeni:
“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.” (Fatir, 6)
Od posebnosti ovih zadnjih deset dana jeste i to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, te dane provodio u itikafu. Itikaf ima značenje boravka u mesdžidu radi posvećivanja ibadetu, pokornosti Allahu. Itikaf je jedan od potvrđenih sunneta u Islamu. Potvrđen je Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvišeni Allah je rekao:
“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.” (El-Bekare, 187)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu, njegovi ashabi boravili su zajedno sa njim, ali i poslije njegovog preseljenja.
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu prvu trećinu Ramazana, zatim drugu trećinu, da bi potom rekao: “Ja sam boravio u itikafu prvu trećinu tražeći ovu noć, zatim sam boravio drugu trećinu, zatim mi je rečeno: ‘Ona se nalazi u zadnjoj trećini’, pa ko od vas želi da boravi u itikafu, neka boravi (u zadnjoj trećini).'” (Muslim)
U dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, itikafio je u zadnjoj trećini Ramazana sve dok nije preselio, a zatim su njegove žene, nakon njega, boravile u itikafu.”
U Buharijinom Sahihu prenosi se da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi svakog Ramazana proveo deset dana u itikafu, a zadnje godine proveo je dvadeset dana u itikafu.”
Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proveo je zadnjih deset dana ramazana u itikafu, sljedeće godine nije uopće boravio u itikafu, da bi naredne godine u itikafu proveo dvadeset dana.”
Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio da uđe u itikaf, klanjao bi sabah-namaz, a zatim bi ušao u svoje mjesto u itikaf.”
Jedne godine Aiša, radijallahu anha, tražila je dozvolu da i ona boravi u itikafu, pa joj je dozvolio i napravljen joj je šator. Zatim je Hafsa tražila od Aiše, radijallahu anhuma, da zatraži dozvolu i za nju, da boravi i ona u itikafu, i Aiša je to učinila pa je i Hafsi napravljen šator. Kada je to vidjela Zejneba, radijallahu anha, naredila je da se i njoj napravi šator, pa je i napravljen. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao šatore, upitao je: “‘Šta je ovo?’ ‘To su šatori Aiše, Hafse i Zejnebe.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Jesu li time željele dobročinstvo? Sklonite ih da ih ne vidim.’ Šatori su sklonjeni, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napustio je itikaf u Ramazanu, pa je itikafio prvih deset dana u ševala.”
(Buhari i Muslim)
Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ne znam da postoji razilaženje među učenjacima da je itikaf sunnet.”
Cilj itikafa je odvajanje od ljudi i posvećivanje pokornosti Allahu, u nekom od mesdžida tražeći Allahovu dobrotu i nagradu od Njega, uz nastojanje da se pronađe Noć Kadra. Stoga je neophodno da se onaj koji je u itikafu maksimalno posveti zikru, učenju Kur’ana, namazu i drugim ibadetima, a da se kloni svega onoga što ga se ne tiče, poput govora o dunjaluku.
Međutim, nema smetnje da malo razgovara sa porodicom, što nalazimo u hadisu Saffije, radijallahu anha, majke vjernika, koja kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u itikafu pa sam ga posjetila noću, popričala sa njim, zatim ustala da idem kući pa me je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispratio do vrata.” (Muttefekun alejhi)
Onome ko boravi u itikafu zabranjen je spolni odnos i sve što dovodi do njega, kao što je strastveni poljubac  i dodir, zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama.” (El-Bekare, 187)
Što se tiče izlaska iz mesdžida, ako bi izašao jednim dijelom svoga tijela, u tome ne bi bilo smetnje, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proturao bi glavu iz mesdžida, a bio je u ifikafu, pa bih mu je prala, a ja sam imala menstruaciju.” (Buhari)
U drugom rivajetu stoji da je u menstrualnom periodu češljala kosu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se nalazio u itikafu u svome mesdžidu. S obzirom da se ona nalazila u svojoj sobi, on joj je proturao svoju glavu. što se tiče izlaska iz mesdžida potpuno, cijelim svojim tijelom, u tom slučaju postoje tri situacije:
Prva situacija: Izlazak zbog stvari koje su neophodne, prirodne i vjerske, poput obavljanja male i velike nužde, abdesta, obaveznog kupanja od dženabeta, jela i pića. Ovo je dozvoljeno ukoliko to nije moguće obavljati u mesdžidu, tj. u sklopu mesdžida. Ukoliko je nešto od spomenutog moguće obavljati u mesdžidu, onda nije dozvoljen izlazak, kao naprimjer da u sklopu mesdžida postoji mjesto za abdest, ili kupanje, ili da mu neko donese hranu i piće u mesdžid, i tada radi ovih stvari nije dozvoljen izlazak iz mesdžida.
Druga situacija: Izlazak radi ibadeta, pokornosti koja mu nije obavezna, poput obilaska bolesnika, praćenja dženaze i sl. Ovo nije dozvoljeno izuzev da u početku itikafa uvjetuje, ako ima bližnjeg bolesnog i želi da ga posjeti, ili se boji da će umrijeti, pa ukoliko uvjetuje na početku izlazak, tada u tome nema smetnje.
Treća situacija: Izlazak radi onoga što je u suštoj suprotnosti sa ciljem itikafa, poput izlaska radi kupoprodaje, odnosa sa suprugom, zabavljanja s njom i sl. Ovo nije dozvoljeno ni u slučaju da se uvjetuje na početku itikafa, jer se time prekida itikaf i otvoreno suprotstavlja cilju itikafa.
Od posebnosti zadnjih deset noći Ramazana jeste i ta što se među njima nalazi Noć Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Stoga, Allah vam se smilovao, budite svjesni vrijednosti zadnjih deset noći Ramazana i ne zapostavljajte ih, jer je vrijeme u njima dragocjeno, a prisutno dobro vidljivo.
Izvor: „Ramazanska sijela“
Autor: Sehikh Muhammed ibn Saleh Al-Useymeen
Obrada: Džemat Rahić