Teško je zamisliti neku drugu bolest kao što je ogovaranje-gibet,koji uništava vjerski život, koji u temelju minira zajedništvo i jedinstvo,koji ruši rodbinske veze i koji ljude čini neprijateljima.

Ali nažalost, uprkos upozoravanju Kur'ana i sunneta, ogovaranju (rekla-kazala) se u današnjem društvu pridaje vrijednost suhog zlata. Osim toga, ne zadržavajući se samo na pojedincu,ogovarenje posredstvom novina,časopisa,radija,televizije i interneta, je poput nekog virusa zahvatio cijelu našu zajednicu.

Ova „kultura ogovaranja“ je bolest koja može uništiti društvo, ako se ne sasiječe u korijenu, jer je Resulullah,s.av.s., govoreći o štetama ove bolesti, ovako rekao: „Ako dođe u dodir sa morem,pokvarit će čak i njega.“ (Ebu Davud).

Zbog tog razaranja pojedinaca i društva,gibet-ogovaranje koji se u Kur'anu upoređuje sa „jedenjem mrtvog mesa brata muslimana“, u mnogim hadisima je zabranjen izrazima prijetnje.

Zato moramo i trebamo svi razmislit o svojim nastupima i razgovorima gdje često nekog ogovaramo i klvećemo sa i bez razloga. Znajući ako o nekome kažemo nešto pa makar to bila i istina na taj način smo ga ogovorili ili nedaj Bože ako smo o nekome pričali a to nije istina mi smo ga oklevetali što je gore od ubistva čovjeka.

Vjerovatno iz ovih razloga mnogi od nas „na ćupriji dobiju, a na mostu izgube“ dobra djela iz razloga što svojim govorom proizvodimo grijeh koji nam nažalost uništava dobra djela kao što to čini vatra koja sagorijeva drvo ne ostajući iza tog čina ništa osim pepela od kojeg niko nema koristi.