Došao je jednom, jedan mladić, svome učitelju i požalio mu se na svoje stanje. Rekao mu je:"Nevolje su me pritisnule sa svih strana. Sve mi, u životu ide naopako. Mnogo sam tužan zbog svega toga što me zadesilo. Osjećam veliku tjeskobu u grudima zbog svih problema...."

Učitelj ga je pažljivo slušao, a kada je mladić završio sa svojim jadanjem, htio je učitelj, praktičnim primjerom da ga utješi i nasavjetuje. Uzeo je jednu čašu i nasuo u nju vode. Zatim je prosuo pepela u tu čašu. Voda se odmah zaprljala pepelom i zamutila se.

Tada mu je učitelj rekao:
"Ova čaša s vodom,koja se zamutila pepelom, si ti i tvoja iskušenja."Zatim ga je odveo do mora, i postupio na isti način. Prosuo je pepeo u more. Međutim pepeo se ubrzo utopio u vodu i potpuno nestao a more je, naravno, ostalo potpuno isto. I onda ga je učitelj nasavjetovao:"Zato ne budi poput one čaše s vodom - nego budi poput mora, Allah ti se smilovao."

Dakle, nemoj biti primjer vode u čaši, pa da te svaka sitnica nasikira i rastuži, nego budi poput mora pa budi i ti jak i nepokolebljiv, gledaj svako iskušenje malim, jer je ono zaista malo u odnosu na nekog drugog kome je još gore.