Ovom prilikom javnosti govorimo samo  o jednom malom djeliću bogate historije  Vatrogasnog društva Gornji Rahić koji ima tradiciju 72 godine.

Kazivati ovako slikovito i nadahnuto o našem lijepom i dragom Rahiću, a ne spomenuti jedan broj veoma humanih i plemenitih njegovih žitelja koji su u mnogim prilikama pokazali svoju humanost u spašavanju materijalnih dobara, a često i ljudskih života. Ti ljudi su naši vatrogasci-spasioci. To su pripadnici Vatrogasnog društva Gornji Rahić. Oni su počeli sa radom davne 1946. godine nakon završetka drugog svjetskog rata.

Njegovi prvi članovi su bili: Pozderović Bajro (Komandir), Šećerbegović Suljo i Abaz, Karahmetović Zuhdija i Lutvo, Bećirović Zijah,Dedić Nezir, Šabanović Hazim i Sulejman i drugi. Prve žene vatrogasci su bile Kovačević Dževha i Bajraktarević Ešefa.

 U kasnijem periodu u ovom društvu vršena je obuka mladih članova: Kovačević Zejdulah, Šišić Hasan,Čandić Ahmet,Potrić Šećo,Mulamuratović Hasan,Kuč Asim i Husein, Deronjić Sadik,Adžikić Salim,Pozderović Dževad,Hokić Alija,Lišić Muhamed i Redžep te drugi.

Među najveće akcije ovog društva u prijeratnom periodu su spašavanje iz poplavljenih kuća, kada je izlila Rahićka rijeka u naselju sadašnji Topolik (kuće Mustafe Zahirovića, i „tetke“ Rukije, te kuća u naselju“Ciganluk“). Sve se to događalo 60-ih godina. Isto tako želim istaći i gašenje požara na planini Majevici, te gašenje“Markove bine“ u centru Gornjeg Rahića.

Mnogi naši članovi sa završenom vatrogasnom obukom zapošljavali su se u Brčkom i okolnim mjestima.

Dolazi period ratnog stanja gdje su u Brčkom 01.05. 1992. godine dignuta u vazduh dva mosta. Te večeri sa ja,Asim Kuč, predsjednik Vatrogasnog društva Gornji Rahić, organizovao dežurstvo sa oko dvadeset članova kada smo i počeli aktivnije sa radom u tom ratnom periodu koji je zahvatio i naš kraj.

Vatrogasna jedinica tada nije imala odgovarajuću tehniku, pa smo uspjeli nabaviti dva vatrogasna vozila iz Tuzle, kako bi mogli obavljati svoje poslove u ratu. Vatrogasci su u mirnim vremenima imali pune ruke posla,a pogotovo sada u ratu kada agresor svakodnevno granatira slobodnu teritoriju Brčkog raznim zapaljivim sredstvima, a mi smo morali da gasimo zapaljene kuće,objekte, i veće dijelove šuma i poljana.

Ova slobodna teritorija je imala mnogo izbjeglica pa su vatrogasci sa cisternama snabdijevali vodom dosta okolnih sela slobodne teritorije.

Vatrogasci su imali dežurstva svih 24 sata pored zračne sirene za uzbunjivanje,koja je smještena u centru Gornjeg Rahića, na Markovoj bini.

U avgustu i septembru dolaze teški dani za rad ovog društva pošto agresor svakodnevno bombarduje slobodnu teritoriju, tako da smo u ta dva mjeseca imali dosta posla, gdje vatrogasci učestvuju u spašavanju ljudskih života, gašenju požara i spašavanju iz ruševina. Vatrogasci su u ovom teškom periodu davali znake opšte i vazdušne opasnosti dnevno i više od deset puta.

Vatrogasna jedinica je imala mali broj izvršilaca, pošto je veliki broj vatrogasaca kasnije raspoređen na druge radne zadatke u ratu. Komandir ove vatrogasne jedinice je bio Asim Kuč, vozači Nukić Huska,Ibranović Muzafer,Brkanović Husein,Čačković Dževad i Fazlović Jasmin.

Vatrogasci su bili još i Mujanović Ramo,Bešić Senad,Deronjić Nihad,Peštalić Hidajet,Potrić Rasim,Jugo Mirsad,Bikić Sevdalija,Smajlović Bajro,Muminagić Seda,Ibrišimović Bahrija i drugi. Na svu sreću, od gore spomenutih vatrogasaca, niko nije stradao u ratu.

Vatrogasci su radili i poslije rata, tačnije od 1998. godine, kada se formira teritorijalna vatrogasna jednica smještena na istoj lokaciji u Gornjem Rahiću. Mnogi od ovih ostali su da rade u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici. 2000. godine ovi profesionalci odlaze u Brčko gdje zajedno sa tamošnjom jedinicom formiraju zajedničku profesionalnu vatrogasnu jedinicu i zajedničkim snagama pokrivaju teritoriju Brčko distrikta.

(Napomena; Hasan je danas  nakon reaktivacije društva 2016. godine na čelu vatrogasnog društva kao predsjednik)

dzematrahic.ba