(Tekst pisma upućenog iz Bosanske Gradiške listu « Bošnjak » u Sarajevu 27. novembra 1898. godine)

« Rijetko će nas koji, došavši iz prostrane Bosne i Hercegovine u Šeher-Sarajevo, propustiti uz ostale znamenitosti posjetiti naš muzej, pa i koji mu ne shvaća znanstvenu vrijednost, moraće se diviti množini najraznovrsnijih predmeta iz praistorije vremena pa do današnjeg dana da na svom domu priča još neviđena čuda.

Ne činimo to, ali samo mi stanovnici ove zemlje, koju je Svemogući sa svakijem krasotama nadario, već i stranci sa svih strana svijeta, šta više mahsuz dolaze da gledaju, da prouče i jednim jednodušnim priznanjem prosude ove bogate zbirke ljudskog mara.

Kritika, ta inače neumoljiva sudnica, izrazila se kroz usta iskušanije vještaka prilikom sastanka internacionalnih arheologa, a kasnije i u listovima mnogo prosvjetnije naroda, nadasve povoljno kako o množini raznih zbirki ovog tek nekoliko godina blagohotno djelujućeg zavoda, tako o umjetničkoj vrijednosti njihovoj, pa stoga ponosno moremo utvrditi, da se naš muzej smije takmiti sa mnogijem daleko starijim sličnim zavodima prosvjetnije zemalja.

Poput neumornije mrava kupe i sabiraju marljivi radnici oko muzeja pod blagoslovljenom upravom opšte ljubljenog dvorskog savjetnika presv. gosp. Hoermanna iz svije dijelova naše mile domovine prinose krasnijem zbirikama na udivljenje učenog svijeta, a za nas i naše potomstvo.

Već ime Zemaljski muzej podučava nas da su tamo naslagani predmeti stečeni iz Bosne i Hercegovine sviju nas, da su one bogate riznice poput blagajne, u koju svi pridonosimo po mogućnosti dijelove našeg imanja. Neznatan bi bio uspjeh muzejskih pregalaca da ih u tome lijepom nastojanju ne pripomaže sva zemlja, upozorujući na razna ishodišta i doprinoseći razne stvari da se zbirke sve to više upotpunjuju.

Jedan od najvažnijih dijelova muzeja jeste Odjel arheologički - u tom ćemo dijelu naći od prastarije vremena dok se svijet još nije služio kovanim oruđa i halata, nakita, te drugije stvari iz kamena umjetno i priprosto izrađenije.

Naći ćemo nadalje iz takozvane « Brončane dobe » mlogobrojne predmete, starodrevne pare, ploče i kipove, pa dalje gvozdene predmete, kamenite ploče, te opeke sa napisima, pa također iz slavne prošlosti našije domaćije vladaoca sijaset predmeta. Sve to nađeno bi za ovo nekoliko godina po raznijem stranama prostrane naše domovine bilo slučajno, ili pomnijem pretraživanjem te spašeno za umjetnost i znanost da bude nama i budućim naraštajima svjedokom o prolaznosti ovog svijeta, o promjenama koje su se u našoj otadžbini zbile, o nestalim ogromnim carstvima i narodima koji su gospodovali cijelim svijetom.

Baš bogata su nahodišta nekih rimskih naseobina pa čitajući tri sveske ovogodišnjeg « Glasnika Zemlajskog muzeja » naći ćemo da se sve to više nahodišta otkrilo te skoro nema kotara u našoj domovini iz kojeg se nije za naš Muzej ponešto slalo ili dojavilo.

To je sve lijepo i utješno, a ne može drugačije ni da bude, jer se u novije doba otpočelo intenzivnije zemlja obrađivati pa se tako danomice sve to više u zemlji od mnogo stoljeća počivajućih stvari pronalazi.

Nu ako nam je priznati da se je mnogo radilo pa Muzeju dosta privrijedilo to nam je ipak istaknuti da je mnogo stvari nehajom i neznanjem propalo, uništeno, a ne malo iz naše domovine raznošeno da obogaćuje zbirke drugije naroda. Istina da se tako i po drugim zemljama događa., tako čitam u « Vjesniku hrvatskog arheološkog društva » od 1895. godine kako je uzaludan bio trud muzejskog izaslanika u mitrovačkom polju, jer je narod prorovio već prošlih godina bogata tamošnja nahodiošta, pa što se nije moglo rasprodati, to se je razlupalo itd.

Slično se je dogodilo, a i danas se još događa u nas, jer neuki narod u svom neznanju kad na nešto naiđe, ili u neutrag prodaje, ili u nerazboru tražeći novce razbije.

Rijetko će se Muzeju priposlati koja mrtvačka žara (lonac) neoštećena, jer naiđe li ko na takve - tu se žuri da razbije, da izvadi tobožnje pare, a kad tamo nešto kosti i luga i gdjekoja sitna stvar za koju pronalaznik nema pojma šta ona predstavlja te je struže, lomi ili jednostavno baci.

Našlo se je na mnogim mjestima kamenije ploča, ogromnih opeka itd., pa se je to upotrijebilo za zgradu, ili nadgrobno kamenje isklesavši vandalski prvobitan napis, pa je time nanašen znanosti  grdan udarac, a našem Muzeju nenadoknadivi gubitak.

Znano nam je to svima, jer se to tako svagdje događa, a kud i kamo bogatije bi bile zbirke našeg Muzeja, da se oni predmeti od propasti spase, da se pobrinu razboriti ljudi svakog staleža po svim krajevima naše mile domovine, da poduče narod i za slučaj kakva pronalaska da dotične predmete pribave Muzeju, a taj bi im trud i trošak rado nadoknadio. Nu i slavna uprava Muzeja mogla bi, bez da se usuđujemo dati joj savjet, pokazati inicijativu sveopštem zanimanju o očuvanju naših starina, mogla obnarodovati pa ne bi bilo zgoreg obreći male nagrade, a slikovito predočiti pojedine narodu nerazmljive predmete kao ploče, opeke brončane, te od drugih kovina stvari (na primjer poput onih tabli na kojima se predočava postupak sa šećernom repom).

Ja sam osvjedočen da bi se na poziv slavne uprave Muzeja dobrovoljnih saradnika po cijeloj zemlji našlo, jer pravo veli Radimski u svojoj knjizi « dočim sve znanosti i umjetnosti nastoje da laik (nestručnjak) ne upliviše kod njihova rada, to aheologija traži i želi suradnike. »

Nu time nije rečeno da svaki mora po volji kopati i tražiti, već dosta bi bilo da se iz svakog kotara nađe nekoliko inteligentnih ljudi, kako državnih i opštinskih činovnika, posjednika, hodža, sveštenika, učitelja, oružničke i finacijhalne pošte koji bi bili pripravni služiti kao povjerenici našeg Zemaljskog muzeja.

Njihova bi zadaća bila raspitati u svojoj okolini ima li kakvih gradina, humki ili utvrda, da li se je gdje naišlo kod kopanja na ciglu i crijepove, da li su nađeni kakvi predmeti i kuda su isti dospjeli, razgledati groblja i podučavati narod da, za slučaj kakva nahođaja, dotične predmete njima ili oblastima uz potvrdu  izruče, da takvu prijavu mogu bez bojazni njima ili oblasti irzučiti, koja će se pobrinuti da se Muzej obavijesti, koji će, za slučaj da se o važnom nahodištu radi, svoje mjere odrediti.

Ovi bi povjerenici imali nadalje zadatak i sami Muzej opisom nahodišta itd. upozoriti, pa bi se tako spasila sila predmeta, a znanosti i preko granica naše domovine zamjerna usluga učinila jer, ne radi se samo o tome, da se Muzeju pribave stvari, već da se slučajem i srećom pruženo, a po strukovnjacima ispitano sve to više otkriju prilozi povijesti iz davinine.

Tako se moramo svi odužiti onim neumornim radnicima oko slavne naše prošlosti, a sudjelovati oko kulturnog razvoja mile naše Bosne i Hercegovine. »

U potpisu G. (Izvor : « Za naš muzej » (Bošnjak, VIII, 49, 8.XII.1898)  str. 2- 4.)
FOTO: gorazdeportal.com

Pripremio : prof.dr. Enes Kujundžić

dzematrahic.ba