29. augusta/kolovoza, SLAVIMO ROĐENDAN NAŠE DRŽAVE BOSNE i HERCEGOVINE – POVELJA KULINA BANA RODNI LIST DRŽAVE BOSNE

povleja kulin

IZ „ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA“ autora dr. Nazifa Veledara:

KULIN ban, bosanski ban 1180 – 1204.

Vladao je Bosnom 1180 – 1204. Kao vladar Bosne („magno bano Bosine“) spominje se 1180. godine, u pismu papinog poslanika Teobalda, koji ga moli da pošalje papi dvije sluge i kože od kuna. Pismo je bilo adresirano „Kulinu velikom banu Bosne“, a započinjalo je riječima: „Plemenitom i moćnom mužu Kulinu banu Bosne“. Izrazi „veliki ban“ i „moćni muž“ (muž=vladar) znači da je bio cijenjen ne samo u Rimu, nego i u drugim zemljama. Bio je razborit vladar i diplomata, tako da je vješto održavao dobre odnose sa okolnim zemljama i njihovim vladarima. Poznata historičarka za srednju vijek, profesorica Zagrebačkog sveučilišta, dr. Nada Klajić, koja je 1989. godine izdala knjigu „Srednjovjekovna Bosna“, je dokazala da Bosna nije nikad pripadala ni srpskim ni hrvatskim zemljama. Srednjovjekovna država Bosna je prema Nadi Klajić samonikla tvorevina. Ona je znanstveno dokazala da hrvatski i srpski historičari nemaju osnova da tvrde da je Bosna pripadala bilo kojoj strani. Ona tvrdi da je bosanska država najstarija među svojim susjedima.

Godine 1183. prišao je antibizantskoj koaliciji pa je s Mađarima u ratnom pohodu stigao sve do Sofije. Kada se vratio u Bosnu donio je veliki ratni plijen pa je u Muhašinovićima kod Visokog sagradio dvije bogomolje, čiji su ostaci tek nedavno pronađeni.

Kulin ban je 29. augusta 1189. izdao Povelju o slobodnoj trgovini na teritoriji Banovine (a kasnije Kraljevine) Bosne susjednoj državi Republici Dubrovnik. Postoje tri verzije teksta Povelje Kulina bana. Jedan primjerak je original, druga dva su kopije nastale u 12. i 13. stoljeću i danas se nalaze u Dubrovačkom arhivu. Prvi, najstariji primjerak Povelje Kulina bana, nastao u Bosni, izdat od Kulina bana, je pisan bosančicom, i to je stručno utvrđeno. Taj original Povelje Kulina bana nalazi i čuva se u rukopisnim zbirkama Biblioteke Akademije nauka Ruske Federacije u Sankt Petersburgu, pošto je ruski konzul Jeremija Gagić u XIX stoljeću, da ne kažemo ukrao, došao u posjed originala Povelje iz Dubrovačkog arhiva posredstvom pravoslavnog sveštenika Đorđa Nikolajevića kojeg je odnio u Rusiju gdje se i danas nalazi. Poveljom Kulin ban daje slobodu trgovanja dubrovačkim građanima po svojoj državi. U ovoj Povelji su tačno definirane granice Bosne i navodi se da ona ima svoga vladara, prijesto i jasno uređenu državnu vlast. Povelja Kulina bana je prvi državni dokument pisan na bosanskom jeziku na području bivše Jugoslavije i jedan je od najstarijih pisanih državnih dokumenata u Evropi. Nastala je pola stoljeća ranije od povelje Nijemaca (prva povelja 1238/39), a samo nekoliko godina kasnije nego u Španiji i južnoj Francuskoj. (Vidi: Vladimir Ćorović, Bosna i Hercegovina, Beograd, 1940, str. 38)

Povelja Kulina bana je pisana autentičnim bosanskim pismom bosančicom, kao što su i natpisi (tarihi) na stećcima (Nadgrobni spomenici Bošnjana – stećci se vezuju za vrijeme Kulina bana, op. A.) urađeni na bosančici, najstarijem pismu na Balkanu, a upoređujući ćirilicu, bosančicu, Vulfilinu gotsko-biblijsku azbuku iz IV stoljeća, ilirsko pismo i runsko pismo dolazimo do zaključka, da su sličnosti bosančice i azbuke gotskog biskupa Vulfile (gotski biskup koji je bio arijanac) u mnogo čemu velike. U ovoj Povelji je starobosanski jezik kakvim su naši preci govorili prije više od 800 godina pa ima riječi koje su danas potpuno iščezle, kao: vladanija=država, kire=koji, od sele=od sada, godje=bilo, krjevati=kretati se, minuti=proći, zled=krivica, razvje=osim, kakore=kao, hoda=hodaju itd., pa promatrano sa lingvističkog stanovišta Povelja je domunent bosanskoga jezika. Povelja je i pravni dokument međunarodnog bilateralnog karaktera i odnosi se na dvije države: Banovinu kasnije Kraljevinu Bosnu i Republiku Dubrovnik. Ovaj dokument svjedoči o visokoj pravnoj, diplomatskoj i ekonomskoj razvijenosti tadašnje renesansne banovine a potom Kraljevine Bosne. Povelja je izdata u Visokom, tadašnjem glavnom gradu države Bosne. To je najstariji u svijetu međunarodno-pravni ugovor o slobodnoj bescarinskoj trgovini.

29. augusta 2019. godine „Viteškom promenadom“ obilježena je 830. godišnjica Povelje Kulina bana, koja je upriličena u centru Sarajeva, glavnog grada države Bosne i Hercegovine. Organizator obilježavanja je Međunarodni centar za mir, a suorganitatori su Centar za kulturu i mlade Općine Centar, Collegium artisticum i KSC Skenderija. Ovaj peformans na trgovima Sarajeva pripremio je Leonardo Valenta. U obilježavanju su učestvovali građani iz različitih gradova Bosne i Hercegovine. Između ostalih, u ovom obilježavanju učestvovali su i Vitezovi kraljevskog grada Jajca koje je predvodio Anđelko Barić. Veliki doprinos obilježavanju dao je internacionalni slobodni intelektualac Ibrahim Spahić.

Pojašnjenja radi navodimo: Bošnjanin, Bošnjan, Bošnjak i Bosanac su sinonimski nazivi za matični narod Bosne. Svi imaju osnovu Bos- koja je postala u tvorbenom smislu osnova za formiranje etnosa vezanog za pojam Bosna.

Bosna, zemlja Bošnjana (Bošnjaka, koliko vidimo razlika u imenu je samo u jednom slovu, op. A.), zaživila je kao samostalna država Bosna sa svojim dominantnim narodom – njenim Bošnjanima – sa monoteističkim pristupom stvaranju, od prvog stoljeća n. E. Oblikovanim monoteističkim učenjem po Isau, a. S., a koga je Arije učinio državotvornim kao Arijanizm, što nije odgovaralo rimskoj kuriji. Zbog toga, koncem dvanaestog stoljeća pale su i prve optužbe na Kulina bana da u svojoj zemlji štiti „heretike“. Historičari naših susjeda i evropski historičari pišući povijest „upoznaju“ nas sa nekakvim dualistima-dvojnim kršćanima koji negiraju Isusa kao Boga (zbog čega ih kršćani progone), pogrdno ih nazivaju hereticima, te nekakvim katarima (kako ih nazivaju u Francuskoj), patarenima (kako ih nazivaju u Italiji). Riječ katar arapskih je korijena, u prijevodu znači: katar=državotvoran, a riječ: pataren=državotvoran, na latinskom jeziku. Šta to znači? To znači da su katari i patareni bili državotvorni narodi. Ti bajni historičari nisu se mogli ni sjetiti da bi to mogli biti čisti monoteisti, jer su svoje povijesne stavove provlačili kroz formiranu „kršćansku matricu“ – Evropa je kršćanski kontinent. Optužbe su upućene papi Inocentu III. Vladar Zete je tužio papi Inocentu III (1198 – 1214) Kulina bana, da su on, njegova žena i na hiljade njegovih podanika postali „heretici“ ( a ustvari stari Bošnjani su bili sljedbenici Isaa, a.s., kao Božijeg Vjerovjesnika, a ne kao Isusa Boga, op. A.). Arijanizam je monoteističko učenje. Ali evropski historičari su Arijanizam promatrali kao iskrivljeno kršćansko učenje, a ne kao monoteističko vjersko učenje, pa danas za arijanske hramove po Evropi tvrde da su ih gradili ortodoksni kršćani.