Salih Dizdarević (1885-1971) zvani "Rođo", rođen je u Gornjem Rahiću. I ocu mu je bilo ime Salih, zvani Salkan. Cijeli svoj vijek proveo je i umro u Rahiću. Slika je stara najmanje 60 godina, i odslikava  kako se nekad u kahvani pila kahva kod nas u čaršiji.

Salih je od svog skromnog imetka izabrao i 1937. godine uvakufio ono što je bilo najljepše i njemu najdraže, a to je bila njegova „Ada“-voćnjak i vrt nadomak kuće, u samom naselju, i tako se uvrstio u trajne dobrotvore i dobročinioce.

Po mnogo čemu se životni put popularno zvanog „Salke“-Rođe“ razlikovao od životnog puta mnogih u njegovoj sredini. Zato smatram da je vrijedno, ovom prilikom, reći nešto o njemu. Salih je rođen u srednje imućnoj težačkoj porodici. Rano je ostao bez roditelj pa je do svog punoljetsva imao drugog skrbnika. U poodmaklim godinama pohađao je i završio analfabetski tečaj i tako naučio čitati i pisati. Bavio se zemljoradnjom, naročito voćarstvom i pčelarstvom. Od svoje rane mladosti pa do u kasnu starost bavio se u slobodno vrijeme i lovom. Kao strastveni lovac imao je širok krug prijatelja i poznanika. Gotovo  da nije bilo lovca u srednjoj Posavini, pa i šire, koji nije poznavao „Salku-Rođu“-Dizdara. Bio je vrlo društven i komunikativan.

Saliha su krasile mnoge vrline i lijepe osobine. Bio je vrlo bistar i pametan, dobar ekonom i domaćin, do kraja iskren i pravičan i kao takav uživao je veliki ugled i poštovanje. S njim je malo tko znao procijeniti štete na usjevima, pa je, kao takav, često angažovan kao vještak i član komisije za procjenu štete. S njegovim procjenama ljudi su bili zadovoljni.

Za vrijem NOB-e salih je biran za prvog predsjednika NOO-a u Rahiću. Na tom položaju, onakav kakav je bio, učinio je neprocjenjive usluge NOB-i ljudima svoga kraaja. I kao predsjednik NOO-a Salih je bio osoben. On je savršeno poznavao svako domaćinstvo kako materijalno stoji pa je znao rasporediti sve obaveze tako, da to ljudi nisu teško osjetili.

Ovo su dijelovi teksta iz pera rahmetli Envera Mulahalilovića