Da nam nedostaje bontona, kulture dijaloga, lijepo ahlaka i edeba, bome nedostaje.
Ali na nama je barem da eto podsjećamo i opominjemo, a djecu od malena navikavati i odgajati da ne prelaze granice u govoru i ponašanju, jer je to ne samo poštovanje prema drugi no i prema sebi. Evo nekoliko ajeta iz Kur'ana časnog o glasnom i nekontrolisanom pričanju. A poslije ćemo to i kroz psihologiju da objasnimo i savjetujemo.

Kur’anski ajeti o glasnom pričanju i bontonu govora

“Ne podižite glas iznad glasa Poslanikova” (El-Hudžurāt, 2–3)

Allah kaže:

"O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad glasa Vjerovjesnikova i ne obraćajte mu se onako kako se vi međusobno obraćate, da ne biste nenadano poništili svoja dobra djela a da to i ne znate."
"Oni koji svoje glasove stišavaju pred Allahovim Poslanikom – to su oni čija je srca Allah iskušao za bogobojaznost..."

Ovi ajeti uče skromnosti, poštovanju, suzdržanosti i izbjegavanju vike.

„Najružniji glas je glas magarca”(Lukman, 19)

U savjetima Lukmana svome sinu:

"I hodaj umjereno i snizuj svoj glas; najmrži glas je doista glas magarca."

Ovdje se ukazuje na ružnost pretjerano glasnog, neodmjerenog govora, galame i rasprave.

“I reci mojim robovima da govore ono što je najljepše” (El-Isra’, 53)

"I reci mojim robovima neka govore ono što je najljepše, jer šejtan unosi razdor među njih…"

Ajet ukazuje na blagost govora, lijep izbor riječi i izbjegavanje teških, povišenih tonova koji izazivaju sukob.

“Govori blagim govorom” (Ta-ha, 44)

Allah naredi Musau i Harunu da se obrate Faraonu:

"Pa mu blagim riječima govorite…"

Ako se Faraonu treba obratiti blago, onda je uzvišenije muslimanu govoriti blago običnim ljudima.

“Govorite ljudima lijepe riječi” (El-Bekare, 83)

Allah je Benu Israilu naredio:

"...i govorite ljudima lijepe riječi..."

Ovo uključuje umjeren ton, nenapadnost, neagresivnost.

“Lijepa riječ je kao lijepo drvo” (Ibrahim, 24–26)

Ovo poređenje ističe snagu lijepe, smirene i odmjerene riječi, nasuprot ružne, bučne i grube.

Sažetak – šta Kur’an kaže o glasnom pričanju

Kur’an preporučuje:

- smireni glas
- blag govor
- biranje najljepših riječi
- izbjegavanje galame i neugodnog govora
- poštovanje sagovornika
- kontrolu emocija u govoru

Kur’an osuđuje:

- povišen ton bez potrebe
- agresivnu raspravu
- ružan govor i galamu
- ponižavanje drugih tonom i riječima

PSIHOLOGIJA

Zašto neki ljudi pričaju glasno?

1. Kompenzacija nesigurnosti

Neki ljudi govore glasno kako bi prikrili unutrašnju nesigurnost, stid ili strah da ih drugi neće shvatiti ozbiljno.

2. Potreba za dominacijom

Glasnoća može biti nesvjesna strategija da se zauzme prostor, kontroliše razgovor ili pokaže “ko je glavna osoba”.

3. Loša samoregulacija

Ljudi koji se teško kontrolišu (impulzivnost, povišena emocionalnost) često govore snažnije nego što je potrebno.

4. Navike iz okruženja

Ako osoba dolazi iz sredine gdje se govori glasno (porodica, kultura, kvart), to postaje norma.

Psihološke dobrobiti smirenog govora

Osobe koje govore odmjereno imaju:

• veći autoritet
• bolju reputaciju
• snažniju socijalnu inteligenciju
• više poštovanja u grupi
• manje konflikata
• više povjerenja od drugih

Smiren glas je znak emocionalne stabilnosti, dok konstantno glasno pričanje često ukazuje na unutrašnju napetost.

Kako glasno pričanje utiče na druge ljude?

- Zbog čega je i najvažnije da se jezik što je više moguće kontroliše!!

Psihološka istraživanja pokazuju da glasna komunikacija:

- Povećava stres kod sagovornika

Povišen ton aktivira tzv. “fight-or-flight” odgovor i tijelo misli da je riječ o konfliktu.

- Stvara nelagodu i distancu

Ljudi se instinktivno povlače od onoga ko viče ili agresivno govori.

- Smanjuje kvalitet komunikacije

Sagovornik prestaje da sluša sadržaj i fokusira se na ton.

- Izaziva agresivnost kod drugih

Glasna komunikacija povećava šansu za svađe, jer se tumači kao prijetnja.

foto ilustracija

Priredio: - Ernad Dedović