Jučer se navršilo 24 godine od pogibije Muhameda Šećerbegovića kojeg su svi većinom znali po nadimku „Hamo“ , on je sin Mehmeda i majke Rešide iza njegove pogibije ostala je supruga Muniba, sin Amir i kćer Alma.Prije rata je radio u obrazovanju tačnije bio je učitelj u osnovnoj školi „Hamid Berbić“ današnja Sedma osnovna škola Gornji Rahić. Hobi mu je bio lov i nogomet, igrao je za FK Rahić,a kažu da je bio stravstveni lovac koji je ostvario značajne rezultate na tom polju. Rođen je 08.04.1952. godine u Gornjem Rahiću. Bio je komandant drugog bataljona,Formacijski podpukovnik-pukovnik,dobitnik posthumno zlatnog ljiljana. U ratu je prošao mnoge bitke i mnoge borbe oko odbrane linija slobodne brčanske teritorije. Pretežno mu je zona bila odgovornosti Lipovac, zaseoci Pekić, Donja Brka. Mjesto pogibije imajući u vidu njegov borbeni duh i kretanje tokom prve dvije godine rata ničim nisu davali naznake kako će izgubit život. To mu se nažalost deseilo 29.3.1993. godine u komandi prilikom nehotice ispaljenog metka od jednog borca koji će nakon tog slučaja i sam poginuti 5. jula 1993. godine na liniji na ,na "Malim i Srednjim Rašljanima" prema Grbavici.

Hamo kako smo ga svi zvali i većinom znali bio je energičan i aktivan komandir koji nije žalio ni sebe kao ni borce oko sebe. Sjećamo se dramatične situacije na zaseoku Pekići prema Donjem Rahiću kada je agresor probio liniju kako poziva nekoliko pojedinaca boraca da mu pristignu u pomoć da se neprijatelj zaustavi što sa ove vremenske distansce je bio samoubilački pokušaj zaustavljanja tenkova, praga na tim linijama, jer borci osim pušaka i pokoji RB nisu imali ništa drugo da se suprostave neprijatelju. Dakle, Hamo je vjerovao pojedinim hrabrim borcima kao da su bili ljudi od gvožđa a ne obični ljudi od krvi i mesa. Takav elan i borbenost je tokom 1992 i 1993. godine zadao velike probleme i glavobolje neprijatelju koji je nastojao proširiti koridor na brčanskom dijelu.