Posljednja 19 po redu,foto-izložba dokumentarne fotografije Ataha Mahića,našeg stalnog saradnika,izazvala je veliko interesovanje Brčaka. Otvorena je u povodu Ramazanskog bajrama 25.jula ove godine i umjesto 15 izložba je bila otvorena punih 96 dana.

 Za to vrijeme izložbu su posjetili veliki broj Brčaka a bilo je i kolektivnih posjeta kao ona članova Rotari-kluba, Udruženja Viva žene, kolektivna posjeta članova stranke Demokratskog foruma itd.

 

Iako smo imali želju da tom prilikom porazgovaramo sa Atahom zbog njegove prezauzetosti se nije mogao odazvati našem pozivu. Ipak, u malom predahu oko pripremanja foto-izložbe u povodu 70. godine oslobođenja Brčkog,porazgovarali smo sa Atahom Mahićem o njegovoj izložbi“Brčko u vremenskoj riznici“.

dzematrahic.ba: Po našem mišljenju ovo je jedna od vaših uspješnijih foto-izložbi dokumentarne fotografije?

Atah Mahić: Meni su moje foto-izložbe sve drage jer svaka od njih tematski govori o prošlosti našeg grada i Brčaka. Tako i ova na kojoj sam izložio 200 fotografija mahom onih koje nisu bile izložene na protekle dvije izložbe. Tako sam, na neki način,zatvorio ciklus dokumentarne fotografije iz kulturno-historijske baštine našeg grada.

dzematrahic.ba: U vašem govoru,povodom otvaranja izložbe,u oštrom tonu ste se osvrnuli na,kako ste to naveli,“papirnatu agresiju na Brčko“?

Atah Mahić:  Pomalo sam ljut na naše lokalne političare jer su i gluhi i slijepi na sve ono što se događa oko prekrajanja brčanske historije. A to traje već malo poduži period.

 Kako vrijeme prolazi tragovi se gube u tom vremenu. Na to računaju i najnoviji „šnajderi“ brčanske historije. Rekao sam da su nam unuštili budućnost a sada nam pokušavaju uzeti i prošlost.

dzematrahic.ba: Molim Vas da budete malo konkretniji?

Atah Mahić: Navešću nekoliko primjera. Od 1920.godine pa na ovamo,tadašnje srpske vlasti Ali-aginu palatu preimenovali su u „Palata Palestina“. I danas će te čuti kako su tu zgradu izgradili Jevreji i da je po njima dobila ime Palestina. To nije istina. Tu zgradu je o svom trošku izgradio Ali-aga Kučukalić koju je iznajmljivao pod kiriju i trgovcima i stanarima.

Ili ovaj primjer. U knjizi“Brčko i okolina“,izdata je 1961.godine, između ostalog,stoji da je prvi industrijski objekat u Brčkom sagradio Tošo Kojdić. Dakle Srbin. Radi se o parnom mlinu koji je imao kapacitet 600 oka meljave na sat. Mlin se nalazio odmah preko puta Doma zdravlja. I to nije istina. Mlin je sagradio Hadži Salih-aga Kučukalić. To se može vidjeti i u „Bosanskom glasniku“ koji je izlazio za vrijeme Austro-Ugarske i u telefonskom imeniku iz tog perioda gdje se navodi da je mlin imao telefonski priključak broj 11.

Kasnije će u posjed tog mlina ući u obitelj Mujanović. Tek mnogo kasnije mlin će kupiti Tošo Kojdić.

 Kada je riječ o prvoj pošti u Brčkom u prvi plan se stavlja Vojna-Mulitare pošta. To je zgrada na Ficibajru. I to nije istina. Prva pošta u Brčkom podignuta je još u tursko doba-1860.godine. i imala je svoj žig na kojem je pisalo POSTA HANE BRČKI. Zgrada prve brčanske pošte nalazila se preko puta Doma sindikata i srušena je a sada je na tom mjestu izgrađena nova poslovna zgrada.

 A zgradu na Ficibajru,Vojnu poštu,sagradio je Ali-aga Kučukalić koju je ustupio tadašnjoj vladi pod kiriju. U toj će zgradi od 1945 pa na ovamo jedno vrijeme biti pošta,zatim Riječno brodarstvo...

O Srpskoj pravoslavnoj crkvi pisali su mnogi sveštenici i učitelji. Tako je Spomenicu crkveno-školske opštie pisao Stanislav Majstorović-učitelj od 1896.godine, a nastavio učitelj Vojislav Borić od 1900.godine itd. Najopširniji tekst o istorijatu SPC,po mom mišljenju,napisao je prota Rajko Sofrenović. Svoje zabilješke počeo je pisati negdje u novembru 1936.godine. interesantno je da je prota Rajko u tom svom tekstu počeo da upotrebljava naziv za Srpsku varoš-STARA VAROŠ, što ispade da je na tom dijelu grada i nastao embrion Brčkog. Vjerujem da je to dalo povoda i svim kasnijim pokušajima oko prekrajanja historije Brčkog.

 Ne tako davno,kada je bilo aktuelno preimenovanja brčanskih ulica i MZ,pa i prijedloga da se imena zamijene brojevima,političke stranke i udruženja sa srpskim predznakom,usprotivili su se tome ističući kako naziv Srpska varoš ima tradiciju dugu 300 godina. I to nije tačno. Taj dio grada,svojevremeno, nosio je naziv Pustokraj,Pustokrača,Pustopoljana itd. Stvaranjem Kraljevine SHS-1918.godine,vjerovatno nekim dekretom, u svim gradovima BiH dijelovi oko SPC počinju se nazivati Srpska varoš. Nazivi se istovremenom pojavljaju i u Bijeljini, Zvorniku, Tuzli, Doboju,Brčkom... Dakle,naziv Srpska varoš u Brčkom nije stara 300 nego 94.godine.

 Nikola Marinović 1997.godine izdao je knjigu „Srpsko Brčko“,doživjela je dva izdanja, u kojoj u predgovoru pod naslovom „Sveta zemlja praotaca“,piše,citiram: Srbi su u Brčkom,krajem prošlog i tokom dvadesetog vijeka,dali-kako ssu isticali bečki trgovci“građansko evropsko lice“. O tome,pored ostalog svjedoči hotel“Pariz“ koji je posjedovao Toma Maksimović, komesar za izbjeglice u Vladi Srbije armijskog đenerala Milana Nedića. Zatim piše,nema sumnje,ima još činjenica u mirnim i prašnjavim trezorima svjetskih arhiva a koje se odnose na Brčko.

Marinović dalje nastavlja:Srećan sam,međutim,što sve istine ovdje iznijete niko neće biti u stanju da proglasi za-laž. Jer,one same sebe brane-pouzdanošću.

 Samo da napomenem,uz ovaj tekst gospodin Marinović objavio je i fotografiju hotela „Pariz“,na kojoj je zgrada nama poznata kao knižara „Veselin Masleša“.

 E,pa gospodine Marinoviću - to je velika laž. Hotel „Pariz“ nikada nije postojao u Brčkom. A tu zgradu nije sagradio taj vaš Tomo Maksimović nego obitelj Kučukalić.

 Kada se govori o razvoju trgovine u Brčkom nezaobilazna je tvrdnja da su brčanski srpski trgovci najzaslužniji oko nastanka i podizanja Brčkog. Nigdje nema ni pomena da su davno prije srpskih trgovaca u Brčkom postojali i bili trgovci iz reda muslimanskog naroda.

 U knjizi „Stari srpski trgovci u Brčkom“,autora Dušana Ristića, izdata 2003.godine,navodi se preko 60 obitelji srpskih trgovaca. Koliko ih je bilo u Brčkom dovoljno je pogledati u Službene glasnike „Bosniš bote“ koji su izlazili u vrijeme Austro-Ugarske.

 Ristić,također,navodi kako su srpski trgovci u Brčko uveli evropski način trgovanja. Možda bih mu  i povjerovao,ali na svu sreću otvori se ona izložba u „Islahijetu“ na kojoj je bila izložena arhiva Ali-age Kučukalića na kojoj se moglo vidjeti da je Ali-aga trgovao sa svim poznatim svjetskim trgovačkim kućama i na svim kontinentima. Tek mi je tada bilo jasno da se  u svim knjigama o Brčkom spominje izvoz šljive za Ameriku a nigdje se nije spomenulo da je taj izvoznik bio Ali-aga Kučukalić,niti se spomenulo da je dobitnik visokog odlikovanja Cara Franje Josipa i proglašen vitezom-jedini od trgovaca ne samo u Brčkom nego i u regiji.

dzematrahic.ba: Atah,puno vam hvala na ovom razgovoru i vjerujemo da mnogi brčaci nemaju pojma o svemu navedenom o našem gradu.