NOTA BENE 'NE
ZABORAVIMO'
Ova džamija nalazila se u
Kolobari na jednom brijegu. Prvobitno je imala plac od preko 9 hiljada kvadratnih
metara (devet duluma), plus musalu koja je služila za vanjsko obavljanje vjerskih
obreda. Džamija je bila dosta masivna građevina sa lijepom i viskokom kamenom
munarom.
Po njenom nazivu DŽEDID, što na turskom jeziku znači- nova, zaključuje se da je podignuta poslije Atik-Savske džamije. Njen izgled, prije rušenja, potiče iz 1893. godine kada je i obnovljena a što je bilo vidljivo i iz njenog kronograma. Taj kronogram je bio pisan na kamenoj ploči veličine 100x50 centimetara, na kojoj je bio isklesan natpis na ulazu u džamiju. Pismo je bilo napisano lijepim i dosta sitnim neš-talik slovima:
''Neka je bezgranična hvala Uzvišenom Stvoritelju,
Koji nas obveseli obnovom ovog mjesta,
Osnivač mesdžida neka postigne Vjerovjesnikovu milost,
I sa rajem nek je obradovan na zauzimanje miljenika / Vjerovjesnika
Muhammeda a.s./.
Ova bogomolja slična je bašči raja
Pogodno je mjesto za vjernike koji je posjećuju.
Neka svima umrlim koji počivaju u okolici ove džamije
Bog se smiluje i obraduje ih rajem.
Ovu časnu džamiju podigao je za Božije zadovoljstvo
Nurudin Arnaut hadži Osman, sin hadži Zekerija-a i
njegova supruga Hadži Vasvija, božija robinja, kći
Huseina Pazarca, neka svima svima Milosni oprosti/grijehe/
Godina 1311.
Kronogram se, kako vidimo, odnosi na obnovu džamije u 1893. godini, dok nije poznato kada je ova džamija podiguta. Iz kronograma je vidljivo da su Bijelu- Džedid džamije obnovili Nurudin Arnaut hadži Osman i njegova supruga Vasvija, rođena Pazarac.
Obitelj Arnaut će kasnije promijeniti prezime u u Arnautović i Pazarac u Pazarčević. Dakle, obnova Bijele džamije se pogrešno pripisuje Vasvi Hanumi Zejćirović, koja je, u blizini Bijele džamije, dobila i svoju ulicu.
U okolici Bijele džemije nalazilo se, drugo po starini, muslimansko mezarje koje je bilo ograđeno velikim i masivnim zidom. Mezarje je u nekoliko navrata prekapano a zid srušen. Godine 1906. džamiji je oduzet dio placa, sa mezarjem, i na tom mjestu se pravi pijaca i plac za vašar.
Drugi puta 1912. potom i 1924. godine a zadnji puta je to bilo u vrijeme socijalističkog režima. Tako je od preko 9 hiljada na kraju plac sveden na 1400 kvadratnih metara.
Do skora u krugu ove džamije nalazio se i mezar Hadži Hafiza Osmana, jednoga od vođa oružanog otpora brčanskih muslimana iz 1878. godine koji su se suprotstavili okupaciji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije.Hadži Osmana je Prijeki vojni sud osudio i pogubio. Na godišnjicu njegove smrti Brčaci su mu podigli lijepe nišane sa ukrašenim mačevima.
Na nišanu više glave je bio turban u gužve, sa lijeve strane su bila isklesana dva mača a sa prednje strane tekst u prozi na turskom jeziku. Tekst je pisan običnim neshom:
-''Umrli hadži Hafiz Osman, sin Mula hadži Mehmedov. Za njegovu dušu /prouči/ fatihu. Mjeseca Ramazana 1299.''
Ako nam je poznato da je te godine, a koja je preračunata sa Hidžretskog računanja vremena, mjeseca ramazana padao u vrijeme od 29. augusta do 27. septembra 1878. godine te da su austrougarske trupe, poslije ogorčenog otpora Brčaka, ušle u grad 17. septembra 1878. godine, zaključuje se da je Hadži Hafiz Osman pogubljen u vremenu od 17. do 27. septembra 1878.
Starost Džedid Bijele džamije nije utvrđena ali se sigurno zna da je jedna od onih džamija koja se spominje u izvještaju Marijana Maravića iz 1655. i austrijskog izvještaja iz 1717.-1718. godine.
Džedid Bijelu džamiju su srpski ekstremisti miniranjem porušili u petak 17. jula 1992. godine u 16 sati i 20 minuta.
Na njenom mjestu je podignuta nova Bijela džamija savremenog arhitektonskog dizajna.
Napomena: Prijevod sa turskog i arapskog su korišteni iz knjige ''Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine '', knjiga druga, strana 161, izdanje 1998, autora Mehmeda Mujezinovića.
Autor: Atah Mahić / rahic.ba