Fotografija koju gledate snimio sam 1969. godine i jedna je od rijetkih koje su mi ostale od mog bogatog foto-arhiva koji je dijelom opljačkan a dijelom uništen u ovom ratu.

Prije ovih zgrada koje se vide na fotografji nalazile su se četiri prizemne kuće , po dvije sa lijeve i desne strane mahale, izgrađene od ćerpiča /turski-kerpi,nepečena,na suncu sušena cigla/, pa je stoga i sama mahala dobila nekada naziv Ćerpič Mahala. Nisam mogao,iako sam se zaista trudio,pronaći godinu njihove uzgradnje. Naziv Mahala zadržao se sve do 1852. godine kada taj plac otkupljuje brčanski veletrgovac i dobrotvor Alijaga Kučukalić i ruše stare ćerpičare i na njihovom mjestu podiže šest spratnih zgrada identičnim onim prethodnim ali ovaj puta zidanih ciglom. Svih šest zgrada građene su u stilu orijentalnih kuća sjeveroistočne Bosne. Od tog vremena, dakle od 1852. godine, taj dio grada naziva se Alijaginom Mahalom.

Tin šest zgrada /do danas ih je ostalo  samo pet,jer je u mahali sa desne strane,prema Brci, nedostaje jedna zgrada u kojoj je do Drugog svjetskog rata radila pekara Ćazima Ćelića a na spratu bili stambeni prostori/, Alijaga je izdavao pod kiriju, da bi ih l2.Zulkadea 1518. godine po Hidžri, odnosno 3.marta 1901. godine, uvakufio. Tog dana je  u Šeriatsk-om sudu kadiluka Brčko napravljena vakufnama /dokument u kojem se sadrže odredbe o upravi i upotrebi zavještajnih dobara/ u kojoj Alijaga imenuje za muteveliju /upravnika vakufa/ svog sina Ibrahimagu.

Istom vakufnamom Alijaga je uvakufio 9 kuća na sprat, 22 poslovna prostora, jednu pekaru, jedan građevinski plac, zgradu medrese i 7 magaza odnosno skladišnih prostora sa dućanima.

Ali, vratimo se Alijaginoj Mahali. Do dolaska Kraljevine SHS zgrade su uspijevale za zadrže svoju autentičnost. Od tog vremena svaka nova vlast na zgradama je ostavljala svoj dio pečata. Najviše promjena zgrade su dozivjele u vrijeme socijalisticke vlsti, kada se na zgradama, odnosno poslovnim prostorima, mijenjaju prozori, vrata i izlozi /umjesto starih drvenih postavljeni su od željeza a u poslednje vrijeme i plastični/.

Vratimo se malo unazad. Samoupravna interesna zajednica kulture Općine Brčko je u svom desetogodišnjem Programu zaštite kulturno-historijske baštine grada i  Općine, donesenim l.januara 1977. godine, a važio je do l.januara 1987., posvetila je punu pažnju Alijaginoj Mahali pa ju je stavila pod zaštitu i restauracijom joj je trebao biti vraćen prvobitni izgled, metalna vrata, prozore i izloge trebalo je zamijeniti drvenim, iznad ulaznih vrata i izloga trebalo je postaviti drvene strehe pokrivene kanalicom, na sve izloge trebalo je vratiti izvorne ćepenke /vratašca du ćana i izloga kojima se gornja strana diže, a donja spušta i podboči te se na njima izlaže roba a trgovac ih koristi i za sjedenje/. Po odluci SIZ-a kulture do sada nije ništa urađeno, osim što je još prije 1977.godine Alijagina Mahala proglašena kao ambijentalna vrijednost.

Alijagina Mahala je zadržala ime do dolaska Kraljevine SHS, od tada  pa do danas, više puta je mijenjala naziv. Do maja 1992. godine imala je naziv:Ulica Nedžada Kučukalića a poslije tog datuma preimenovana je u ulicu Vojvode Vojina Tankosića. Danas nosi naziv Konačko Brdo. Nikako mi nije jasno kako to da Brčaci, koji su bili u Komisiji za peimenovanje brčanskih ulica, nisu uspjeli da joj vrate stari naziv, ako ne Alijagina Mahala a ono bar Alijagina ulica. Osobno mislim da je razlog tome to što nisu poznavali ni osnovne pojmove iz historije grada u kojem su rođeni i danas žive. Istina, ovim poslednjim preimenovanjem, jedna ulica, koja je od 1992. godine nosila naziv po Savi i Nikoli Arseniću, preimenovana je u Ulicu Kučukalića. Dakle, obitelji Kučukalića. Tako je jedan od najvećih brčanskih trgovaca i dobrotvora i ovaj puta izbačen iz brčanske historije.

Iz historije Brčkog i okoline

dzematrahic.ba