Činilo mi se, nekada, da je izreka koja kaže: „Put u Džennet (Raj) popločan je dobrim namjerama“ prilično nerealna i prema dobrim namjerama i prema Džennetu. Ipak, razumijevajući stvari oko sebe u našoj svakodnevici izgleda da ova izreka ima svoje opravdanje.
Ne
želim se u ovom kontekstu baviti nekim globalnim i teškim temama, već onim
temama, odnosno, samo jednom od njih, koje nam se čine lepršavim, bezazlenim, u
krajnjoj mjeri i poželjnim. Da bih bio shvaćen, nužno je da se vratim na nešto
što je u dobroj mjeri postalo dijelom naših života, odnosno naše svakodnevice.
Riječ je o društvenim mrežama, facebooku prije svih, koje su zamijenile ne samo
medije printanog ili elektronskog tipa, već su zamijenile i naše potrebe za
uobičajenom komunikacijom i konverzacijom sa živim ljudima. Društvene mreže
postale su jako i skoro nezamjenjivo sredstvo brzog informiranja, propagiranja
određenih ideja, dijeljenja stavova, reklamiranja proizvoda, usluga itd. Čak su
i vjerske istine, kao nikada do sada, dobile na značaju upravo kroz društvene
mreže. Nerijetko se osnivaju profili i grupe čija se imena isključivo vežu za
vjeru, posebno za islam. Kao primjere možemo navesti neka od njih: Iskreni
Allahov rob, Allahova robinja, Sin islama, Lav islama, Džennetski napitak,
Džennetski cvijet, Islamski dragulji, Muslimanski tinejdžeri, Islamski brak...
Svi oni zajedno, vođeni željom da „svjetlo islama dostave što većem broju
ljudi“, propagiraju mišljenja, stavove, fetve, ajete, hadise, bez nekog
naročitog reda, više napadno negoli misionarski, smatrajući valjda da je za
rascvjetavanje islamskoga cvijeća dovoljno govoriti o njegovoj ljepoti, a ništa
ne činiti oko njegovog zalijevanja, čišćenja i kultiviranja zemljišta na kojem
niče. Poseban vid pogrešnog načina pozivanja i predstavljanja nečeg što islam
postavlja na visoko mjesto, a od strane pomenutih primjera ili njima sličnih,
jeste poziv i predstavljanje onog što oni nazivaju „islamskim brakom“. Sama
kovanica „islamski brak“ jeste diskutabilna, ali složimo se s njom samo u onoj
mjeri u kojoj se pod tim podrazumijeva brak između muslimana i muslimanke i
nastojanja da oni koji su za to (sa)zreli pristupaju braku u što većem broju.
Ne mislim predstavljati sve ili dio onog o čemu islamski izvori afirmativno
govore: o mladalačkoj čednosti, potrebi sklapanja braka zarad kanalisanja
nagona i širenja potomstva, potom samog života u braku, međusobnom poštovanju
supružnika, potomstva itd., već želim ukazati na pogrešne načine kojim se
poziva u brak putem društvenih mreža. Nerijetko se dešava da oni koji kroz
društvene mreže nastoje afirmirati sklapanje brakova i formiranje (novih)
porodica čine to na krajnje islamu odbojan način, na način koji bi po pitanju
šerijatske validnosti i moralne opravdanosti bio upitan.
Naime, skoro svi posežu za istim načinom: objavljivanjem fotografija na kojima se nalaze vidno sretni i zaljubljeni mladi (valjda bračni!) parovi, a koje su popraćene hadisima ili nekim drugim mudrim izrekama o važnosti braka, važnosti poštovanja supruge ili supruga, važnosti potomstva itd. Te fotografije se od ostalih fotografija na kojima su mladi zaljubljeni parovi uglavnom razlikuju u tome što je na prvospomenutima djevojka ukrašena mahramom kao jednim od osnovnih obilježja žene muslimanke. Sve drugo je isto ili veoma slično. On i ona (premda pokrivena) stoje u zanosu u onim položajima koji i nisu za javnost, makar im na čelima pisalo da su „just married“: Eksplicitni položaji njihovih tijela, položaji ruku, njihovih glava itd. ne upućuju na islamski stid koji bi trebao biti krunom ahlaka/ponašanja muslimana i muslimanke. Brak nije opravdanje za razmjenjivanje nježnosti u javnom prostoru između njegovih konzumenata. Mladi bračni parovi bi o tome trebali voditi računa kada javni prostor dijele sa drugim ljudima, posebno sa onima koji za njihovu bračnost ne znaju (pitanje je uopće kako će oni o tome voditi računa u realnom svijetu kada su toj instituciji prišli ovakvim pozivima iz virtualnog svijeta?). S obzirom da se ovo pisanje odnosi na one koji mlade ljude u brak pozivaju ovakvim ili sličnim fotografijama i koji samim time smatraju opravdanim ponašanje koje je prezentirano na njima, oni bi trebali znati šta, a šta ne propagira ono što nazivaju islamskim brakom. Uvidom u samo neke od tih fotografija koje su za potrebe ovog teksta preuzete (kao povod) sa društvenih mreža sami prosudite njihovu (ne)opravdanost i (ne)doličnost.
Autor Edin Memić,Preporod.com