Pošto nam je na pragu prvi maj koji se kako kod nas tako i u cijelom svijtu obilježava kao neradni dan / praznik nije zgoreg nešto reći o njemu. Mnogi su pisali i mnogi pišu sa ovog ili onog aspekta, uglavnom ovakvi praznici su poznati po grijehu nego po dobro. Svjedoci smo u šta se sve to pretvorilo i gdje je otišlo. Radnici sve manje prava, sve češće kasne  ionako male plate, a bome na ovaj dan se raskošno i rasipnički ponaša. Vjerovatno je neko možda analizirao, ali sa našeg gledišta više je onih koji u ime sutrašnjeg dana zakolju životinja nego za kurban bajram, ovdje prvenstveno mislimo na bošnjake. Sve se nema ali za prvi maj i novu godinu se nađe pa makar posudili novac i svoju djecu doveli do situacije da nemaju možda sutra šta jesti. Stalno kukamo kako se ne radi, nema posla,a priznaćemo ruku na srce loše se ne živi koliko se malo radi, ovdje prvenstveno mislimo na one koji nisu u stalnom radnom odnosu. Šta je Allah rekao u Kur'anu i Poslanik a.s. o pravima i ovim našim zaista sivim i praznim danima ćemo u nastavku teksta.

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.) 

Muhammed, a.s., je rekao:

„Isplatite radnika prije negoli mu se znoj osuši". (Ibn Madždže) 

Sutra je 1. maj - praznik rada ili dan borbe za radnička prava. Ukratko ću Vas podsjetiti od kada se i zašto ovaj dan veže za radnike i radnička prava. 

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Čikagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobu s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero radnika je osuđeno na smrt. Na taj dan oko 40 hljada radnika, tražeći bolje uvjete života, stupilo je u štrajk i obustavilo rad. Radničke vođe istakle su svoje zahtjeve, simbolički izražene s tri osmice. To je značilo da su radnici tražili osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja. Međutim, policija je napala radnike, a vođe štrajka su osuđene na smrt. Tri godine kasnije, 1889. godine, predstavnici radnika iz cijelog svijeta, odlučili su da se svake godine 1. maj obilježava kao praznik radničke borbe i solidarnosti. 

Nekada su se na ovaj dan širom svijeta, pogotovo u komunističkim zemljama, održavale radničke demonstracije i tražili su se bolji uslovi rada, veće plaće, poštivanje radničkih prava. Vremenom, a naročito padom komunizma, ove demonstracije su skoro isčezle a obilježavanje 1. maja je uzelo sasvim drugačiju formu i smisao. 

Šta je danas smisao obilježavanja prvog maja? Ima li danas radničkih protesta i borbe za radnička prava u Bosni i Hercegovini? Kome, od onih koji obilježavaju 1.maj, pada na pamet da se organizuje i izađe na ulice tražiti svoja prava? Drugim riječima, kako se danas kod nas obilježava 1. maj? 

Odmah da kažem da islam snažno podstiče muslimane na posao, trud, progres i boljitak. Također, islam nema ništa protiv traženja svojih prava, pogotovo radničkih. Čak štoviše, islam nas uči da dignemo svoj glas protiv tiranije i izrabljivača. Muhammed, a.s., je, kako smo već na početku istakli, naređivao da se radniku mora isplatiti njegova dnevnica prije negoli mu se osuši znoj od rada. Time je htio reći da poslodavci ne smiju manipulirati radničkim životima i onim što su oni pošteno zaradili. Samim tim, obilježavanje 1. maja, kao dana traženja radničkih prava, nije u suprotnosti sa našom vjerom. 

Međutim, islam nema ništa sa onima koji 1. maj obilježavaju na način na koji se kod nas uglavnom obilježava. 

Umjesto da se radnici koji rade u državnim ustanovama i oni koji rade kod privatnika -organizuju i izađu pred Vladu i traže veće plaće, uvezan staž, traže zakone koji će natjerati poslodavce da osiguraju svoje radnike, zakone kojima će se definirati radno vrijeme, zakone koji će natjerati poslodavce da svoje radnike tretiraju kao ljude a ne kao robove - 1. maj  kod nas podrazumijeva jedan „dobar dernek", jednu cjelodnevnu pijanku koja nema veze sa traženjem radničkih prava. 

Danima se vrše pripreme, ugovara društvo i odabire lokacija kako bi se taj proslavio, uglavnom uz rijeku alkohola. Treba reći da nema ništa loše ako čovjek, kada ima slobodan dan, izađe sa porodicom i uživa u prirodi i ugodnom razgovoru i opuštanju. Mnogima je 1. maj i prvi proljetni susret s oživljenom prirodom, tako intenzivnom, koja bi u čovjeku trebala izazvati divljenje i podsjećati ga na njenog Svemoćnog Stvoritelja.

Međutim to izlaženje u prirodu se pretvara u slavlje kojim dominira alkohol,psovka,blud i jeftina muzika. I šta da se slavi? Da se slavi recesija, da se slave vikendice, milonske kuće i bijesni auto-parkovi korumpiranih vlastodržaca i nezasitih poslodavaca. Čast izuzecima! Valjda ljudi slave i alkoholom zalivaju svoja mala i neredovita primanja, nezavršene kuće, neuplaćene doprinose i osiguranja, vlastita otpuštanja s posla, neuplaćene rate kredita... 

Zaista mi smo čudan narod, ne znam ima li igdje čudnijeg. Svi pokazatelji govore da smo siromašan narod, plate su nam ispod prosjeka, međusobno se ubjeđujemo da jedva sastavljamo kraj s krajem i onda dođu praznici i pokažemo se u sasvim drugačijem svjetlu, kao da smo nekakve  gazde. 

Dovoljno je otići u neki trgovački centar ili bilo koju prodavnicu pa da se vidi koliko se ljudi podmiruje za ‘slavlje'. Dovoljno je pogledati u korpe, kolica, kese pa da čovjek pomisli da se nalazi u sred Moskve. Tek kad čuješ muslimanska imena oko sebe sjetiš se da si, ipak, u Bosni. Razne vrste alkoholnih pića razvaljuju kolica i korpe, a trgovci trljaju ruke i nabavljaju dodatne količine alkohola. Haram, haram i samo haram.  Eto, to smo mi. Tako mi raspoređujemo i trošimo našu crkavicu i tako se odnosimo prema islamskim propisima. 

Ponovo ističem, nema ništa griješno ako čovjek sa svojom porodicom i ugodnim društvom provede svoj slobodan dan u prirodi, bilo da je to 1. maj ili bilo koji drugi dan. Ljudi bi bili puno zdraviji, pozitivniji i vedrijeg raspoloženja ukoliko bi više vremena provodili u prirodi. Naglašavam, međutim, da je neprihvatljivo za muslimana da mu taj dan bude karakterističan po alkoholu,psovci i bludu kako to obično biva, i hrpama ostavljenog smeća, o čemu smo svi svjedoci. 

Molim Boga da nas uputi na pravi put i pomogne nam da svako od nas ostvaruje svoja prava i živi na halal i dozvoljen način.

Piše:Nevres ef. Hodžić

dzematrahic.ba