K
ao što u radikalnim vjerskim strujama postoje još radikalnije grupe koje „tekfire“, odnosno krivovjernima proglašavaju one manje radikalne, pozivajući se na temeljna učenja i Svetu Riječ, i tvrdeći da su sve potonje ideje novotarije, dajem si za pravo reći da sam „tekfirdžija“ feminizma, Dana žena i sličnih stvari!
Naime, ako žena zna da je stvorena i rođena na isti način kao muškarac, ako zna da joj Bog daje iste obaveze kao muškarcu, ako svijet dijeli s muškarcem, ako po Božjim zakonima samostalno odlučuje, upravlja svojom imovinom i nasljeđuje, ne znam zašto bi bilo logično da prihvati da nema ista prava i iste obaveze kao njen otac, muž, brat? Kako je uopće, u jednom trenutku historije izgubila budnost, oštrinu i oprez, prestala učiti što je primarna obaveza ljudskoga bića – i uspjela povjerovati i pristati na neki potčinjen položaj? Zar je moguće da se nekome dopada živjeti Hasanaginicu?! Svejedno, ili Merdžan-kadunu koja dobija visoki duhovni stupanj što trpi zlostavljanje?! Ne znam, to nije moj izbor…
Prava za koju su se izborile pokojne Roza i Klara stigla su prekasno, a bila su uzurpirana kršenjem i krivim interpretiranjem Božijih i prirodnih zakona! Žena je u tome sudjelovala pristajući na te krive interpretacije. Pristajala je na poziciju žrtve, na poziciju „ljepšeg“ ili „slabijeg spola“, pristajala da samo jedan dan bude njen dan! Ako neka žena to prihvata, poštujem njen izbor.
Međutim, i Sveta povijest i opća povijest pokazuje kako je od nastanka ljudskoga roda bilo žena koje su znale svoja prava i obaveze, i rame uz rame gradile svijet sa svojim muškim partnerima! Ne kroz ženska udruženja, ne unutar izdvojenog ženskog svijeta, nego unutar općeg, ljudskog korpusa. Iz nekog razloga, manje, ali bilo ih je: Asja, faraonova žena koja je prekršila naređenje svog muža vrhovnog vladara da svi dječaci budu ubijeni– i spasila, te na egipatskome dvoru podigla Musaa/Mojsija, mir s njim; Merjem/Marija koja je bila toliko posvećena svom Gospodaru i snažna iznijeti s društvenim normama njenog vremena, da joj je dato da kao djevica donese Isaa/Isusa, Hatidža – uspješna i bogata poslovna žena koja se odabrala udati za petnaest do dvadeset godina mlađeg muškarca, siromaha, čiju je čestitost prepoznala i stala uz njeg i kada je dobio Objavu, i kada je bio proganjan!
Unuka Poslanika Muhammeda, Zejneb, koja je sudjelovala u bitkama, i prenijela istinu o prvom unutarmuslimanskom sukobu… I mnoštvo potonjih o kojima svjedoči povijest: liječnice, učiteljice, znanstvenice, retoričarke, teologinje, prirodoslovke, matematičarke, astronomkinje…
One se nisu izdvajale u nekom ženskom svijetu, već su izborile svoju poziciju u ljudskom rodu. Ne muškom ili ženskom, ljudskom. Budne, vrijedne i učene, i one – među sobom različite, kao što su među sobom različiti muškarci. I jednako toliko različite od muškaraca. Izgrađena, potpuna ljudska bića.
Piše: Dr. Amina Šiljak Jesenković