Često se čuju parole poput ove: „Bosne nema bez Bošnjaka, a Bošnjaka nema bez islama.“ Ne upuštajući se u ocjenu i komenatar ovakvih i sličnih rečenica, u narednim rečenicama želim tretirati jedan njihov aspekt. Naime, bez kakvih to Bošnjaka nema Bosne?

U tom kontekstu, Bošnjacima (do)dajemo epitet „aktivan“. A šta znači biti „aktivan Bošnjak“

Povijest čovječanstva prepoznaje neke univerzalne zakonitosti. Jedna od njih je i ta da su ljudi ili vođe (odnosno tim koji vodi) ili vođeni tj. sljedbenici. Islamski učenjak, Ebu Hanife r.a. je o klasifikaciji čovječanstva kazivao da 20% ljudi vodi u pozitivne vrijednosti, 20% ljudi vodi u negativne i štetne stvari, a 60% ljudi slijedi jednu od te dvije grupe! Shodno tome, ako ne možemo biti vođe, odnosno u timu koji vodi, onda je minimalna doza aktivizma slijediti navedenu grupaciju od 20% koja predvodi u pozitivne vrijednosti.

Pred svakim pažljivim čitaocem Časnog Kur’ana jasno se otvaraju dva stanja ljudskog roda: aktivni i pasivni.

Naime, aktivnost, akcija, aktivizam se traži od pokornog roba Božijeg – i ti pozivi vrijede za one koji su spremni i na duhovnu i na materijalnu žrtvu, istovremeno: džāhidū (ulažite trud, napor, borbu), kātilū (ubijajte kad to pravda zahtijeva), i’melū (radite), sīrū (putujte), sāri’ū (požurite), festebikū (takmičite se), jetenāfesū (natječite se) i td. (Detaljnije: Kur’an)

Dakle, Stvoritelj poziva na akciju! I što god se dogodi u takvoj akciji (koja je ustvari reakcija na Božiji poziv), On je takvima tj. aktivnima obećao nagradu, bez obzira na ishod, uspjeh ili neuspjeh same akcije.

Na suprotnoj strani je ljudsko stanje pasivizma ili pasivnosti. Pasivan je, ustvari, drugi naziv za kolebljivog, u krajnjoj istanci – za licemjera, dvoličnjaka (munafika). Obično, opet prema univerzalnim zakonitostima ljudske povijesti, takvi ljudi stoje po strani te ako aktivni dožive poraz, onda mudro prozbore: “Bog mi je ukazao milost zato što nisam s njima bio i tako sam se spasio belaja!“ A ako aktivni dožive pobjedu onda kažu: „Kamo sreće da sam s njima bio, veliki bih plijen zadobio.“ I tako u beskraj. (Detaljnije: Kur’an)

Nažalost, i naša aktuelna zbilja, bosanskohercegovačka na početku 21. stoljeća, veoma nalikuje ovom drugom stanju ljudskog roda. Dok se „posije, nikne i nabere“ jedan aktivan među nama koji radi i djeluje – peterica su već davno „ponikla i rodila se“ da ga ometaju, podapinju, demorališu, a deseterica sa strane stoje i posmatraju događaje, te usput, po nekakvom balkanoidnom mentalitetu, komentarišu i tumače.

Nešto poput dijagnoze velikog turskog lidera rahmetli Nedžmettina Erbakana koju bi kazivao Nijemcima 60-tih godina 20. stoljeća: „I kod nas i kod vas ima jedan čovjek koji radi, a iza njega odmah dođe jedan koji to pokvari. Samo što im je redoslijed različit. Dok kod nas prvo čovjek napravi, a drugi mu pokvari – što znači da je uvijek stanje u kvaru; kod vas prvo čovjek pokvari, pa onda nastupa onaj drugi koji popravi – tako da je stanje uvijek ispravno.“

Treba znati da je svaka epoha u historiji Bošnjaka, kao i u historiji svakog naroda, imala svoju omladinu (jer tu leži srž aktivizma) koja je postigla ovaj ili onaj razultat. Nekada su mladići sa 20 ili manje godina osvajali tvrđave, gradove, države… Nekada su u tim godinama gradili tunele i pravili pruge…

Međutim, poenta je jedna: svako treba da gleda u svoje mogućnosti, sposobnosti i vrijeme u kojem živi. Oni su bili i prošli, i nećemo biti pitani za ono što su činili, ali ćemo itekako biti pitani i odgovorni šta smo mi učinili! Ne samo na Danu sudbe, nego šta planiramo kazati svojoj djeci i unucima? Šta smo to mi radili i uradili do svoga tridesetog ljeta?! Dakle, trebali bi i morali bi pobrinuti se za svoje breme.

U tom smislu, sigurno će nam od koristi i elana biti i sljedeće poruke:

„Zato se bori na Allahovom putu makar sam bio, a podstiči i vjernike, Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju – Allah je jači i kazne Njegove su strožije.“ (Nisa, 84.)

„I neka među vama bude grupa koja će naređivati na dobro i odvraćati od zla, oni će šta žele postići.“ (Ali-Imran, 104.)

„Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese. Allah grešnicima neće ukazati na Pravi put.“ (Tewba, 24.)

mr. Sedad Bešlija-abom.ba