Devi grba ne služi kao spremnik vode, već masti. Metaboličkim procesima ta se mast pretvara u energiju, budući da deve teško nalaze hranu tijekom dužeg kretanja pustinjom.

Kako se zaliha masnog tkiva smanjuje, devina grba postaje sve mlitavija. Masnoća u grbama također i štiti od pustinjskog sunca. Ove životinje mogu dugo izdržati bez vode, a odjednom mogu popiti i preko sto litara!

Deve spadaju u porodicu sisavaca, a možemo ih podijeliti u dvije skupine: deve starog svijeta (jednogrbe i dvogrbe deve) i deve novog svijeta (gvanako i vikunja). Pretpostavlja se da je domesticiranje deva počelo u trećem tisućljeću prije Krista. Deve su se u prvom redu koristile kao životinje za vuču, ali i za dobivanje mlijeka i mesa.

Devino mlijeko osnovna je prehrambena namirnica pustinjskim nomadima, a bogatije je masnoćama i bjelančevinama od kravljeg. Meso je po okusu slično goveđem, a upravo se grba smatra delikatesom!

Izvor: Znanost o biljkama i životinjama