Kalemljenje voća PDF Ispis E-mail
Utorak, 23 Veljača 2010 20:13

 Aktuelno...
altpoštovani posjetitelji pošto smo ušli u period kalemljenja, podrezivanja ili "kresanja" voća nudimo vam praktične savjete u vezi toga nadamo se da će nekome koristiti ko se zanima ili želi zanimati za ovaj oblik znanja  u vezi voća, jer naš portal prati sva dešavanja prostorno i vremenski vezano za mnoge praktične stvari da bi smo olakšali onima koji ne znaju to radit zato pored teoretskog znanja nudimo i video gdje se sve vidi rad oko kalemljenja.

Kraj je februara, u petak 19 februara je bilo PRVO DŽEMRE (u zrak), a kod nas u Bosni počinje sezona "kalemljenja" voća.
Otprilike, kalendar kalemljenja voća bi bio u Bosni (zavisno od pojedine regije):
1. trešnje - "ašlame", hruščevi i višnje - od kraja januara do početka marta,
2. kruške, šljive, kajsije, breskve i mušmule - od početka marta do početka aprila,
3. jabuke - od sredine marta do sredine aprila mjeseca.
Naravno, ovo je dato okvirno i isto treba uskladiti s mjesnom klimom i prilikama.
Također, za one koji ne znaju "kalemiti" ili nemaju nikoga, tko bi to za njih uradio, vrijeme je sadnje, već okalemljenih voćki, koje mogu kupiti u rasadnicima ili poljoprivrednim apotekama. Tko je imao namjeru šta saditi, bolje je da to uradi u mjesecu februaru, nego u martu i aprilu. Što se ranije voćka posadi, veći je postotak njenog "primanja". Naravno, najbolje je saditi voće u jesen.

 

Praktičan primjer za sve početnike (kalemljenje na rascjep)


Ja bih preporučio onima, koji znaju kalemiti ili mogu naći nekoga tko to zna, da kaleme autohtone bosanske sorte, iz više razloga. Prije svega što iste izumiru, pa bi bilo šteta da im se zatare trag (a mnoge su nažalost već nepovratno izgubljene). Naša sela su zapuštena, narod siječe ono što su njihovi djedovi i pradjedovi sadili. I ako se što sadi, sadi se "novo voće", koje često nije prilagođeno našim uslovima. "Novo voće", ukoliko se ne pazi prilkom izbora odgovarajuće sorte može se pokazati kao potpuni promašaj (recimo nije otporno na mraz, veliki snijeg, vjetar, ljetnu sušu, kao naše domaće voće), a i ako se namjerite na "dobru sortu", ona traži "poseban tretman" često prskanje insekticidima, što daje dobar rod, ali nezdrave plodove, a usput se zatruje i zemlja i podzemne vode. Također, "nove sorte" su obično kraćeg životnog vijeka (20-30 godina max.), dok recimo neke naše domaće sorte jabuke (npr. "kanjičke") ili kruške (npr: "zimnjače"), imaju vijek i po 100-200 godina. Znači, ako posadite i okalemite jednu takvu sortu voćke, na nekom sklonutom mjestu, gdje nikoga neće smetati, da je posječe, uz malo sreće, njene plodove će jesti vaši unuci i praunuci (i ne samo oni).                            cijepljenje na sedlo

 

Postoji hadisi Muhameda a.s., da je sađenje voća sevap i da se sve ono što drugi ljudi, ptice i životinje pojedu od plodova, piše kao sadaka onom čovjeku, koji ih je posadio. Isto tako ima hadis, da ako čovjeka prekinu u sađenju voćke, očiti predznaci početka Sudnjeg dana, da bez obzira na to voćku posadi. Kad je u pitanju vrsta kalemljenja, ima više načina: pod pup, na konus, na procjep itd. Lično mislim, ako čovjek vrši kalemljenje "za vlastite potrebe" da je kalemljenje na procjep najefikasnije. Dobro je i na pup, međutim s obzirom da se radi o "niskom kalemljenju" (10-20 cm od zemlje) i ako se "primi" postoji opasnost, da ako se ne čuva, dođe do oštećenja "kalema" od strane životinja i ljudi (prilikom "košenja trave").
Ja altbih preporučio, kalemljenje "na procjep" i to na 1,5 m podloge od zemlje, tako da su manje šanse da se "pokosi" ili na drugi način ošteti od strane ljudi ili da ga životinje (ovce, krave, konji itd.) slome ili "obrste". I obavezno "kalem" zaštititi od mraza obično plastičnom "kesom". Istu ne skidati do 1. maja.
Ako se neko ipak odluči za "nove sorte", a ima namjeru da posadi manje voća (od 1 do 50komada), ja preporučujem da kupi slijedeće sorte:
kruške ("julska ljepotica"), šljive ("čačanska rodna"), jabuke ("crveni delišes"), lješnjaka (bijeli, žbunasti s okruglim plodovima, nije loš "istarski") itd.
"Ašlame" i višnje ne preporučujem iz poljoprivredne apoteke, jer su naše domaće sorte puno bolje.
Ako neko ima namjeru saditi više od 50 komada i ozbiljno se baviti time, neka se obrati stručnoj osobi u  poljoprivredi.
Moram naglasiti, da se ja voćarstvom bavim "amaterski", ali sam kroz dugogodišnje iskustvo, stekao određana saznanja, i često se učio na svojim greškama.
Naravno, ovo sve gore se odnosi na one, koji imaju nešto svoje neiskorištene zemlje: žive na selu, u predgrađu, imaju vikendicu ili žive u gradu, ali imaju negdje na selu "babovine" ili maminog "miraza". Obično su to (u Bosni) neke "obale" i "krčevine", ali bolje išta nego ništa.

Podrezivanje / orezivanje voća

Kad je u pitanju orezivanje ("kresanje") voća, prije svega treba voditi računa o vrsti voća i sorte.
U globalu, radi se o korisnoj stvari, koja usmjerava rast voćke u željenom pravcu, "podmlađuje" stara debla i podstiče količinu i kvalitet plodova. Kad je u pitanju naše autohtono
 "starinsko voće", tu ne treba, plaho pretjerivati sa orezivanjem. Naime, radi se o voću, koje je se srodilo s našim bošnjačkim mentalitetom. Ponato je da će Bošnjo za dva dana, kad "dobije volju" za poso, prevrnuti sav dunjaluk, ali će onda 363 dana, "odmarati i pripremati se za posao". Ono što je istina, treba i reći, Bošnjo će okalemiti ili posaditi par voćaka, i odlučiti da će ih okopati, pođubriti ili okresati "na godinu", "na
proljeće" ili "u jesen". Međutim, s obzirom da mu je se "teško nakaniti", godine prolaze, voćka raste, a ono "na godinu" nikad da dođe.Tako da su se naše domaće sorte poprilično
  "prilagodile" našem mentalitetu, tako, da dobro rađaju, ako nisu nikad ni okopane, ni okresane. Recimo, u našem kraju, niko nikada nije kresao trešnje ("ašlame"), osim ako pod kresanjem ne podrazumjevamo "lomljenje grana" od strane djece, kada idu u "tuđe" ili opadanje suhih grana "samo od sebe" ili ono što vjetar i snijeg slome, također , većina nije nikada ni okopana, ni pođubrena, poneka možda i jeste jednom u 5-10 godina, ali i pored toga sve rađaju obilno (cca 50-100 kg po stablu) i to svake,ponavljam svake godine. I drugo naše "starinsko voće" poput jabuka i krušaka, nije nikada plaho "maženo", pa je ipak rađalo redovno i obilno. Naravno, ne treba sad pretjerivati, pa voćku zapustiti, jer je korisno usmjeravati rast voćke u željenom pravcu, "podmlađivati" stara debla uklanjanjem suhih i oštečenih grana i rezanjem "vršice", odnosno skraćivanjem stabla, koje je previše otišlo "u vis", pa ga je teško brati. Kad je u pitanju "novo voće", ono traži malo više "zahmeta" i discipline, što Bošnji počesto nedostaje.
"Novo voće", se može kresati u proljeće ili u jesen. Možda, je bolje u proljeće. Manja je mogućnost, da voćka izmrzne na mjestu, gdje je orezana. Uklanjaš grane "unutar" krošnje, koje smetaju da se "popneš" na voćku. Uklanjaš, jednu od grana koje se "ukrštaju" i preklapaju itd.Ako hoćeš da podstakneš voćku da rađa, onda joj ostavljaš,
vodoravne grane, a siječeš one koje idu u vis, i obrnuto ako želiš da voćka raste, siječeš vodoravne, a ostavljaš one grane koje idu "u vis".
Najblje je da ukloniš, dok je vočka mlada, sve grane na 1,5 -2 m od zemlje, jer će te sutra kada odebljaju smetati. Ne može se hodati normalno ispod njih, kositi itd.

ZANIMLJIVOSTI-Sorte šljiva iz našega kraja

alt

Pored velikog broja selekcionisanih sorti šljiva koje su se uzgajale,a neke od i njih i danas,malo je poznato da postoji i nekoliko autohtonih sorti sa naših područja koje su našle svoje mjesto u literaturi o ovome voću.

VELINKA

Porijeklom iz Velina Sela kod Brčkog po kojem je i dobila ime.Rasprostanjena je u samo malom broju u nekim selima na brežuljcima južno od Brčkog.

Plod joj je krupan,uglavnom oblika požegače,meso dosta čvrsto,nešto suhlje od požegače,slatkokiselo bez arome.Plodovi sazrijevaju kad i plodovi požegače.Upotrebljava se za sušenje i daje krupnu suhu šljivu.Drvo je mnogo bujnije od drveta požegače,kad se razmnožavaju mladicama grane sz elastičnije pa se ne lome ni pod teretom velikog roda.

 BRČANSKA RANA-HODŽIĆKA

Porijeklom je iz Šatorovića kod Brčkog.Godine 1936.u opštinskom rasadniku u Brčkom  prvi puta su je počeli razmnožavati kalemljenjem na džanariku.Ime Hodžićka dobila je po imenu vlasnika voćnjaka iz Šatorovića gdje je pronađena.

Rasprostranjena je najviše u okolini Brčkog u selima Šatorovići,Koraj i Maoča.Pošto su plodovi te šljive pokazali se kao perspektivni u trgovini dat je prikaz o njoj u knjizi "Kratak pregled važnijih trgovačkih sorti sorti šljiva" objavljena 1936.godine.

 DINKA IZ BODERIŠTA

U Boderištu kod Brčkog,prvi puta je početa razmnožavati kalemljenjem na džanariku.Pri tome je vlasnik imanja dao joj ime car Dušan,međutim austrijska uprava u Sarajevu nije dozvolila da se pod tim imenom razmnožava u državnim voćnim rasadnicima,pa je naređeno da joj se da drugo ime.

Tadašnji šef voćarskog odsjeka pri zemaljskoj vladi u Sarajevu pri izboru imena htio je naglasiti da je slatka kao dinja dao joj ime dinka.(mjesto dinjka,jer kao ponijemčeni Čeh nije navikao izgovarat slovo nj)

Pripremio;Mahir /dzematrahic 

 

Ažurirano Nedjelja, 04 Ožujak 2012 18:58
 
Please update your Flash Player to view content.
Please update your Flash Player to view content.
Copyright - Dzemat Gornji Rahic 76207 Brcko distrikt