Svjestan da je dobio najveličanstveniji dar od Gospodara, hafiz to mora i opravdati, tako što će se ponašati u skladu sa onim što je naučio. Obavezan je pridržavati se kur'anskih smjernica. To može samo onaj hafiz koji je iskrenog nijeta krenuo na put traženja znanja, u ovom slučaju učenja Kur'ana napamet.
U pogledu nijeta Božiji Poslanik, a.s., je izrekao mnogo hadisa. Omer, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Dijela se vrednuju prema namjeri i svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio...“. „Ko bude naučavao nauku da bi raspravljao sa maloumnim, ili se nadmetao sa učenjacima, ili da na sebe svrati pažnju ljudi, neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu“. Iskren nijet je ujedno i prva stepenica koju hafiz treba i mora prekoračiti.
Inače, sagledavši koje počasti čekaju hafiza, rijetko koji čovjek može imati neiskren nijet kada je u pitanju učenje hifza, pa i podučavanje hifzu, ali o tome Gospodar najbolje zna.
Druga osobina iz koje proističe lijepo ponašanje jeste svijest o Bogu (bogobojaznost), bez obzira bio hafiz sam ili u društvu. U srcu obavijenom tamom grijeha i obuzetom dunjalučkim strastima nema mjesta za svjetlo Kur'ana. Doista, grijesi sprečavaju hifz, a šejtanove vesvese odvraćaju od sjećanja na Gospodara, kao što je Uzvišeni rekao: „Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave Allaha“ (el-Mudžadele, 19).
Iza bogobojaznosti dolazi poniznost. I hafizi pogriješe, ali je bitno da kada mu neko ukaže na neku njegovu manjkavost, on je prihvati, pa makar bila upućena i od djeteta. Također, svaki hafiz treba biti okićen osobinom blagosti, posebno učitelj Kur'ana. Učitelj treba voditi računa da bude blag prema svojim učenicima, da ih ne kori ili i da ih ne postidi u društvu.
Hafiz treba težiti neovisnosti od ljudi. Ibn 'Ijad kaže: „Hafiz Kur'ana ne treba ni od koga ništa tržiti – od vladara, pa nadolje. Hafiz Kur'ana u srcu nosi Kur'an kao zastavu islama i on ne smije besposličariti sa onima koji besposličare, ne smije biti nemaran kada su drugi nemarni i ne smije naklapati kada to drugi čine.“
Hafiz treba imati uvid u vrijeme u kojem živi i iskvarenost njegovih savremenika, te da ih upozorava na njihovu vjeru pokazujući im pravi put i da bude zainteresovan za popravljanje stanja u društvu.
Hafiz je dužan neprestano ponavljati Kur'an i biti na oprezu od njegova zaboravljanja. Allahov Poslanik, a.s., veli: „Hafiz Kur'ana je kao čuvar svezanih deva, ako ih nadzire, zadržat će ih, a ako ih pusti, otići će.“ Ed-Dahhak ibn Muzahim je rekao: „Niko neće naučiti nešto iz Kur'ana, pa to zaboravi, a da to nije posljedica njegova grijeha, jer je Gospodar rekao: „Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili“ (eš-Šura, 30). Doista je zaborav Kur'ana jedna od najvećih nesreća!“. Kao najbolji primjer za ponavljanje Kur'ana, navodimo ashabe Božijeg Poslanika, a.s. Oni su u različitim intervalima završavali hatmu. Neki od njih su učili po pola džuza dnevno, drugi po džuz, treći po tri džuza, a neki su znali proučiti i čitav Kur'an tokom jednog dana i noći (Osman ibn 'Affan, Se'id ibn Džubejr, itd.).
Nastavit će se...
dzematrahic.ba