Učenje Kur'ana napamet na prostorima koje nastanjuju
bosanskohercegovački muslimani, zastupljeno je još od samog dolaska islama, već
duže od pet stotina godina. U Bosni i Hercegovini nije bilo iole većeg mjesta,
u kome žive muslimani, a da u njemu nije bilo hafiza. Bilo je slučajeva, a ima
ih i danas, da jedna familija ima više hafiza. Komunistički režim, koji je
došao sa krilaticom „vjera je opijum za narod“ je u velikoj mjeri doveo do toga
da je institucija hifza u velikoj mjeri stagnirala. Takvo se stanje zadržalo do
osamdesetih godina prošlog stoljeća. Do vjerskog buđenja Bošnjaka, dalazi nakon
agresije na Bosnu i Hercegovinu, i broj onih koji su željeli naučiti Kur'an
napamet se u izvjesnoj mjeri povećao. Danas je situacija, kada je posrijedi
učenje Kur'ana napamet, mnogo bolja. Broj hafiza u Bosni i Hercegovini
posljednjih godina je u stalnom porastu, npr. 2012-te godine hifz je položilo
24 hafiza, 2013-te godine 27 hafiza, a 2014-te 28 hafiza.
Zbog velike zastupljenosti hifza na našim prostorima, želimo ovim radom ukazati na vrijednost hifza i poziciju hafiza. Bitno je nešto reći i o samom ponašanju hafiza, upravo zbog njegove vrijednosti, ali i odgovornosti. Svaki hafiz nužno prolazi kroz proces hifza, koji je usko vezan za učitelja i učenika. Stoga ćemo nešto reći o ponašanju onoga ko poučava hifzu i onoga ko uči hifz.
Vrijednost hifza
Navest ćemo nekoliko predaja koje govore o vrijednosti hifza i
poziciji hafiza Kur'ana. Prenosi se da je Ummu Derda, r.a., rekla slijedeće:
„Upitala sam Aišu koja je razlika između stanovnika Dženneta koji su znali
Kur'an napamet i onih koji ga nisu znali, pa mi je odgovorila da u Džennetu ima
nivoa koliko u Kur'anu ima ajeta i da niko neće biti na većem nivou od hafiza
Kur'ana“. Ebu Ummame el-Bahili prenosi da je 
Poslanik, a.s., rekao: „Ko nauči
četvrtinu Kur'ana data mu je četvrtina vjerovjesništva, ko nauči trećinu
Kur'ana data mu je trećina vjerovjesništva, ko nauči dvije trećine Kur'ana date
su mu dvije trećine vjerovjesništva“. Imam el-Buhari bilježi od Ebu Hurejrea,
r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: „Nema zavidnosti osim u dva slučaja:
zaviditi čovjeku koga je Allah podučio Kur'anu, pa ga on uči posvunoć i čitav
dan. Potom ga čuje njegov komšija i kaže: 'Kamo sreće da je meni dato ono što
je dato tome i tome, pa da radim ono što on radi...“ Za ovu predaju imam Ibn
Kesir u svome djelu Feda'ilu-l-Kur'an kaže slijedeće: „Ovaj hadis sadrži poruku
da je hafiz Kur'ana u zavidnom položaju, što je najljepše stanje, tako da se on
treba najviše radovati onome što ima, a lijepo mu je na tome zavidjeti, tj.
željeti blagodat koju on ima. Ovo je suprotno pokuđenoj zavidnosti, kada se
želi nestanak blagodati kod onoga kome se zavidi.
Poslanik, a.s., je među svojim ashabima pravio razliku kada je posrijedi hifz Kur'ana, tako da je zastavu u vojnom pohodu davao onima koji su najviše Kur'ana znali napamet; kada bi slao kakvu delegaciju; za imama u namazu postavljao bi onoga ko najviše zna Kur'ana; prednost polaganja u kabur ukazao bi onome ko je znao više Kur'ana; kada bi se neko ženio za ženin mehr odredio bi ono što njezin muž nauči napamet od Kur'ana.
Kada govorimo o počastima i vrijednostima hafiza Kur'ana moramo spomenuti obaveze i teret istog. Biti hafiz nosi sa sobom veliku odgovornost i pažnju.
Ashab Ubejdullah bin Abdullah bin Amr, r.a., veli: „Ko nauči Kur'an napamet preuzeo je na sebe veliku stvar. Njemu je dato vjerovjesništvo, s tim što ne prima Objavu. Stoga se hafiz ne bi smio ljutiti, niti neodmjereno ponašati kao ostali ljudi“.
U slijedećim nastavcima ćemo govoriti o ponašanju hafiza i ponašanju učitelja i učenika u procesu hifza.
dzematrahic.ba