Ono što smo napomenuli o ponašanju učitelja treba odlikovati i učenika, čemu se još dodaje izbjegavanje onoga što remeti pamćenje Kur'ana, zatim očišćenje srca od svega nevaljalog, kako bi bilo dostojno da se u njega Kur'an ukalemi, da ga pamti i izrodi kur'anskim plodovima.
Pohvalno je da učenik dođe svome učitelju pristojnog izgleda i čist. Prije ulaska kod svog učitelja zatražit će dozvolu.
Nužno je da učenik bude ponizan prema učitelju, makar učitelj bio mlađi od njega, manje poznat ili slabijeg porijekla. Učenik treba biti poslušan svome učitelju, od njega tražiti savjet i prihvatati njegovo mišljenje. Prema učitelju se odnositi sa puno poštovanja. U vezi poštovanja svog učitelja Alija, r.a., je rekao: „Tvoja dužnost prema učenjaku je da mu posebno nazoveš selam kada selam nazivaš drugim ljudima, da sjedneš ispred njega, da paziš na pokrete ruku, da ne namiguješ očima, da nikada ne kažeš 'stav toga i toga je suprotan tvome stavu', da nikog pred njim ne ogovaraš, da tokom sjedenja ne razgovaraš sa ostalim učenicima, kada ustane da ga ne vučeš za skut odjeće, da uporno ne zapitkuješ i da ti ne dosadi dugo druženje sa njim.“
Ovo su ukratko rečeno, osobine i vrline koje treba posjedovati svaki hafiz. Gospodar je olakšao pamćenje Kur'ana, ali je povećao odgovornost. Biti istinski hafiz, istinski nosioc Kur'ana nije nimalo lahko. Zbog toga će takav biti posebno nagrađen. Čeka ga Allahovo zadovoljstvo i najveći stupanj u Džennetu, koji kao stupanj znači puno, ali društvo Božijeg Poslanika, a.s., znači više.
Zaključak
Hafizi uživaju veliki ugled, kako kod Gospodara, tako i u društvu koje ih okružuje. Oni su elita Poslanikovog, a.s., ummeta, i oni su paradigma učenosti i prosvijećenosti. Nosioci su velike blagodati, ali i odgovornosti. Kada kažemo odgovornost ne mislimo na mogućnost da se nešto zaboravi, već jednostavno što hafiz sa sobom nosi Allahovu, dž.š., poruku ljudima i što ljudi u njemu treba da vide oličenje iskrenosti, bogobojaznosti, poniznosti, blagosti, poštenja itd. Zbog toga hafizi moraju paziti na svoje ponašanje u privatnom i javnom životu.
Pored uopćenog načina ponašanja hafiza, kroz ovaj rad smo opisali kako se hafiz treba ponašati kroz ulogu učenika i učitelja.
Ono što smo spomenuli u ovom tekstu treba biti podstrek muslimanu i muslimanki da se angažuju na planu učenja Kur'ana napamet. Zato je naša preporuka da se Kur'an što više uči i proučava.
Literatura
El-Adžurri, Kultura ponašanja hafiza Kur'ana, Centar za učenje Kur'ana Mostar i Karađoz-begova medresa, Mostar, 2014.
En-Nevevi, Adabi učenja Kur'ana, El-Kalem, Sarajevo, 1998.
Halilović, Safet, Hifz-učenje Kur'ana napamet, Bemust, Zenica, 2003.
Ibn Kesir, Feda'ilu-l-Kur'an
Kerzun, Enes Ahmed, Pristup Kur'anu, El-Kalem i Fondacija Hifz Časnog Kur'ana u BiH, Sarajevo, 2010.
Muhammed ibn Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2011.
Sahihu-l-Buhari, Babu istizkari-l-Kur'an ve te'ahudih
Sahihu-l-Buhari, Kitabu fada'ili-l-Kur'an
Takvim 2015, Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 2014.
Pripremio:hafiz Alen ef. Kehić