Samo par sati prije pogibije Kemi Musiću je dodijeljeno još jedno u velikom nizu priznanja koja je dobio za sve ono što je učinio za ovaj narod i ovu zemlju

 U nedavnim oslobodilačkim akcijama na Ozrenu poginuo je Kemal Musić, „Zlatni ljiljan" 215 \ mtrb komandant Oklopnomehanizovane jedinice 2. korpusa Armije RBiH

 Kao rezervni kapetan bivše JNA, tenkista po vesu Kemo je znao da se u Brčko samo s puškom, ne može. Još u prvim danima rata. u vrijeme kad se o tenkovima moglo samo sanjati, on je radio tako kao da ih već ima. U 108. brčanskoj, okupljao je i obučavao buduće tenkovske posade Armije RBiH. To lično samopouzdanje i samouvjerenost u našu snagu i pobjedu, Kemo je svakodnevno prenosio na svoje vojnike. Uvijek nasmijan i tolerantan u borbi se pokazivao autoritetom koji je ulijevao osjećaj sigurnosti u najdelikatnijim situacijama.

 „Ako bi u teškim trenucima posade bile neodlučne, Kemo je sjedao u tenk i polazio na izvšavanje  zadatka", kaže Abid Tahirović, Kemin prijatelj i kolega po vojnoj profesiji.

 Nadmudrivanje četnika

 Musić je vodio računa o tenkovima jer je znao kako se do njih teško dolazi. O ljudskim životima još više, jer je znao da oni nemaju cijenu. Prilikom jedne posjete položajima brčanskih oklopa, na pitanje: ' Kemo zar vas ovdje ne mogu gađati?' odgovorio je, samouvjereno kao i uvijek “ Ne boj se ovdje nas ne mogu vidjeti ni iz aviona". O iskustvu i stručnosti koje je komandant Kemal Musić prenio na svoje borce, govori i primjer gradačačkog Sibovca kada je brčanska tenkovska posada uspješnim manevrisanjem izbjegavala protivtenkovske mine koje su četnici maskirali ćebadima.

Pored velikih obaveza u jedinici, Kemo je neumorno radio na obogaćivanju voznog parka borbenih oklopnih sredstava 215. viteške i 2. korpusa. Stalno nošen vjerom u konačnu pobjedu, krstario je sa svojim najodanijim i najhrabrijim saborcima od Brčkog preko Gradačca, do Doboja i Vozuće, pa čak i do Pazarića u potrazi za oštećenim četničkim oklopima, koji su, poslije izvlačenja, nerijetko između dvije vatre, u radionici osposobljavani i stavljani u funkciju. Bilo je slučajeva da na nekim od vrućih ratišta, borci Armije RBiH Keminoj ekspediciji kažu: „Eno, tenkova, ako ih izvučete bujrum vaši su!".

 Kemo je bio jedan od onih koji neposredno, na bojnom polju, ruše nepravedni embargo i naoružavaju Armiju najpotrebnijim i najskupljim oruđima.

Život za Bosnu

 Borbeni put starješine, Kemala Musića, popločan je briljantnim uspjesima i praćen brojnim priznanjima. Među njima je i pištolj sa posvetom komandanta brigade, kao i "Zlatni ljiljan' kojim je Kemo odlikovan 1994. godine. Samo par sati prije pogibije, kao komandantu specijalne jedinice, Kemi je dodijeljeno još jedno priznanje, novčana nagrada iz Komande 2. korpusa Armije RBiH.

Dugo će u sjećanju svih žitelja slobodne brčanske teritorije ostati Kemino obećanje: „Budu li vas četnici granatirali, uzvratit ćemo im bar sa jednom više!“ Vitezovi 215. motorizovane nikad neće zaboraviti Kemine riječi: „Na Donjoj Brki smo tukli više nego četnici. Došlo je vrijeme da i oni osjete kako to izgleda kad iznad glave pljušti kiša granata."

 Komandant oklopnomehanizovane jedinice 2. korpusa, Kemal Musić, poginuo je daleko od svog Brčkog, ali u svojoj Bosni. Otišao je brčanski vitez čeličnih oklopa, ali ostale su tenkovske posade 2. korpusa ojačane Keminim neiscrpnim znanjem i vjerom u konačni slom agresora. Kemal Musić dao je život za Bosnu ali je iza sebe ostavio sve ono što jedan Bošnjak može dati da taj put do slobode BiH bude nesumnjivo kraći.

Autor: Hamid Deronjić /ratni dopisnik sa slobodne brčanske teritorije

Iz arhiva ratne historije Brčkog i okoline

Podsjećamo...

 Kemal Musić, rođen je 10. juna 1957 godine u Brci, poginuo je 26.09.1995 godine na Ozrenu, nakon pogibije ukopan je na glavni mezaristan šehida/boraca u Gornjem Rahiću, iza njega je ostala supruga Šuhreta, sinovi Adnan i Vedad, otac Samir, majka Mensura, brat Nedzad.

 Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun, što znači: Zaista smo mi Allahovi i zaista se Njemu vraćamo.