Ovom prilikom započinjemo naš tekst o ljudima i osobama koje su u svojoj sredini bile od vitalnog značaja, jer su obnašale i poznavale građu koju drugi nisu znali. Naime, u našem mjestu (Gornji Rahić i šire) tokom prošlog stoljeća bili su aktivni ljudi od paktičnog znanja rahmetli Kara(a)hmetović ef. Mula Rušid (zv, Rušo) i njegov sin hadži  Lutvo. Lutvinoj majci je bilo ime Ajša.

Pošto njihov korijen i rođenje dopire do Bijelog Polja u Crnoj Gori Božijom voljom su se obreli kod nas u Gornjem Rahiću. Za Rušida oca Lutvinog se vežu saznanja da je u onom vaktu krajem 19 stoljeća odnosno početkom 20 stoljeća stekao znanje iz oblasti alternativne medicine (isto tako je završio medresu, ali se nije bavio imamskim pozivom) u to vrijeme u Ankari,današnja Republika Turska. To znanje je donio u svoj rodni kraj u Bijelo Polje  i tu ga praktično provodio pomažući drugim ljudima. Pored liječenja ljudi kao i stoke od određenih bolesti i oboljenja u ovoj porodici su bili poznati i po tome da su obrezivali mušku djecu.

Ta se tradicija prenijela i u Gornji Rahić svojim dolaskom 1924. godine, dvadesetog stoljeća. Mula Rušo kako su ga odmila zvali u okruženju je nesebično izlazio u susret  potrebnim sugrađanima te je tridesetih godina 20 stoljeća nalazeći se u poodmaklim godinama odlučio taj posao i znanje prenijet i prepustit odnosno detaljno podučit jedno od šestero djece koliko je imao (Mustafa,Jusuf,Zejr,Zudo,Lutvo i Čeba) sinu Lutvi.

Bilo je i drugih sinova koji su bili zainteresovani za taj posao no Rušid je bio jasan i rekao da taj posao kvalitetno može radit samo Lutvo koji je rođen 1919. godine u Bijelom Polju, a umro 1989. godine u Gornjem Rahiću, mezar mu se nalazi u Džinić vakufu do puta. U to vrijeme mula Rušo je bio cijenjen kao što će poslije biti i njegov sin Lutvo te se njegov mezar danas nalazi u haremu kod džamije u Gornjem Rahiću.

Lutvo je bio oženjen Mevlidom  Haskić iz Brke  kćer Sulejmana i Fatime  i imao je s njom prilično skladan brak i život u kojem su imali četiri sina Aliju,Redžepa,Fehima i Rasima te kćeri  Hajriju i Ajšu.

Pošto je cijenjeno znanje dobio od oca, Lutvo ga je istinski prihvatio i primjenjivao u svom životu i radu. Liječeći narod i životinje bio je posebno cijenjen i prepoznatljiv u oblasti alternativne medicine te obrezivanja djece gdje ga mnogi pamte i dan danas prepričavaju taj događaj iz svog života. Pored navedenog Lutvo je u neku ruku bio stručnjak  kod vađenja zubi  te pravio razne mehleme i lijekove na bazi trava što je  isto tako njegova supruga rahmetli  Mevlida  preuzela od njega i nastavila radit poslije njegove smrti naročito je to bilo korisno za stanovnike slobodne brčanske teritorije u posljednjem ratu 1992-1995. godine. Dio znanja su preuzeli Fehim i Rasim gdje su obojica znali izvadit zub dok je Fehim bio upućen i u sunećenje te praktično nam pokazao taj proces obrezivanja.Također kćer Ajša i danas pravi mehleme masti za oboljenja koje je naučila od svojih roditelja.

Lutvo je imao prilikom sunećenja lijepu narav i lahku ruku te sav se proces odvijao u nekoliko minuta, prilikom tog čina uvijek mu je neko od ljudi pomagao pridržavajući dijete da sjedi s mirom u krilu kako bi se završilo u par minuta. Nakon obrezivanja kožice pristupio je posipanju praška na ranu koja je je bila dezinfekciono sredstvo i ujedno je bilo u funkciji zarastanja rane. Potom su ukućani prije u dogovoru sa Lutvom pripremili ležaj za dijete i odjeću za taj čin poput suknje i širokih šarvala kako se dijete nebi povrijedlio te kako bi prvi dan dijete što više mirovalo. Nakon tog događaja prisutni koji su došli na taj značajan čin za porodicu su bogato darovali dijete te je priređen ručak i kahva uz muhabet rodbine,komšija i prijatelja. Djeca su pretežno mlada sunećena u rasponu do 5 godine starosti a najkasnije do polaska u školu.

Otac Lutvin mula Rušid je rođen daleke 1854. godine,a preselio je na ahiret 1942. godine kada je imao 88 godina, poslije njegove smrti Lutvo je nastavio radit očev posao i radio ga je takoreć ilegalno sve do 1959/60 godine 20 stoljeća kada će svoje znanje i umijeće dokazati / pokazati  i raditi kao volonter u bolnici u Brčkom. U bolnici su tada radili i dolazili stručnjaci pored Brčkog i drugih sredina poput Bosanskog Šamca i Bijeljine koji su poznavali rad na obrezivanju muške djece.

Lutvo je bio angažovan u mnogim sektorima društva između ostalog bio je aktivan i vatrogasac u to vrijeme volontirajući za potrebe lokalne sredine i društva što govori i slika vatrogasaca od 1948. godine na kojoj se pored ostalih nalazi on i njegov brat Zudo.

Svojim radom je pored Gornjeg Rahića i okolnih mjesta opsluživao opštinu Brčko,Srebrenik i Čelićki rejon. Kako navodi sin Rasim otac Lutvo je u ta vremena znao otić u srebreničku općinu i tamo boraviti po heftu dana radeći te poslove. Između ostalog prisjeća se njegov sin Fehim da je bio dobar u liječenju krmećaka i zebre kod goveda i zazubica kod konja.

Što je jako bitno i značajno kod rahmetli Lutve da je bio takoreć narodni čovjek koji nikad nije gledao  na materijalnu korist, nego je bilo daj ili halali koliko možeš dat za urađen posao.

Ostaje mi u sjećanju i podatak kada se stablo kestena nalazilo ispred kuće Lutvine na Šljevičkom brdu, i mi bi kao mala djeca prilikom mjeseca Ramazana u večernjim satim pred akšam namaz kada je mujezin ezanom kao i pucanjem iz topa najavljivao početak iftara čekali da se upale kandilji, a mi čim ugledmo upaljene kandilje bi potrčali kući da svojim ukućanim donesemo tu vijest da se mogu iftarit. Isto tako za taj kesten se vezuje i tužan događaj potkraj drugog svjetskog rata kada je u blizini njega bio ubijen partizan Meksud Hadžiefendić kojeg je ubio sugrađanin iz Gornjeg Rahića Hamdija Hadžiibrahimbegović koji je bio u SS-u.

Danas kada ovo pišem i razmišljama o proteklom vremenu i ljudima koji su prodefilovali kroz njega mogu reći da smo za ovakve kvalitetne i plemenite ljude dosta osiromašeni i kako koji od njih iz raznih oblasti umre ujedno umire i njihov zanat i posao koji su oni nosili/prenosili unazad nekoliko vijekova s koljena na koljeno. Izgleda da nismo dostojni tog znanja koje su naši preci donijeli i radili čim nemamo trenutne odgovore na aktuelne zdravstvene probleme kod ljudi i kod stoke koju drže poljoprivrednici kod nas. Zato  nije slučajno rečeno i nekad davno sastavljena izreka da je jedan učen čovjek  bolji od sto i hiljadu neznalica.

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. 28.03.2018. godine