Neke od ovih ajeta Kur'ana, osjećam da su ljudi nevjerovatno pogrešno razumjeli i da su to ajeti koji se odnose na pobožnost/”religioznost”, i mislim da je ovo previše važno da se na njih ne obraća pažnja.

obred namazJedna od važnih riječi koje dolaze za pobožnosti je “birr” - gdje se u Kur’anu i povezuje s imenom Allaha „All Barr“.

Riječ „birr „ na arapskom ima mnogo značenja, a sva upućuju na pravedna/dobra djela. Svako dobro djelo ne spada u kategoriju „birr

Obzirom da ljudi misle da je pobožnost ono što će ih više približitu Bogu,što je i u mnogim slučajevima to tačno, tvoja pobožnost te približava ili udaljava od Boga, ali problem je što “pobožnost” ili “religioznost” ljudi shvaćaju kao činjene rituala – zikr, dodatni namazi i drugi ibadeti, za koje misle da te čini “pobožnijim” od drugog, ali ovo zaista nije definicija u Kur’anu za približavanje Bogu.

Sura Bekare – 177 ajet.

“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu”

Dakle, ovdje se NEGIRA to, i onda se nastavlja dalje, da se kaže šta je to istinka pobožnost;

čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike – ovdje se dolazi ipak do srca, vjerovanje u ove konstrukte, a onda slijedi objašnjenje; i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva – I onda tek sada dolazi do obavljanja molitve - i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.

Naravno, ovdje ne želim negirati ritual poput obavljanje molitve, zikra itd, ali on tek dolazi poslije, kao što vidimo negdje u sredini da veže dobra djela, dakle suština vjernika je ono prije i poslije obavljanja molitve rečeno. Jer mi manifestujemo, djelujemo, radimo, pomažemo, kada bismo svi samo sjedili i obavljali svoje rituale, niko ne bi imao koristi, pa čak ni mi sami.

Kao što smo vidjeli u ovom ajetu, dakle, polazi se od srca, onda se širi na ljude,humanost, pomaganje, a onda tek obavljanje molitve, i opet se vraća na djelovanje, odnosno na iskrenost, strpljivost itd – i oni su iskreni vjernici.

Ajet 189. (definicija birr-a)

Pitaju te o mlađacima. Reci „Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte da biste postigli ono što želite.

Ovaj put ću preskočiti prvi dio, iako je jako zanimljiv što pičinje baš tako. Ponovno negacija, “Ne iskazuje se čestitost u tome…”, dakle ovdje se radi opet o ritualu i praznovjerju, vjerujem da ste svi upoznati sa predislamskim običajima koji su zadržani i kada je islam došao, kao što vidimo iz ovog ajeta, pogotuvu kod nas, što je nažalost ostalo i dan danas.

Taqwa

Taqwa je islamski izraz za svjesnost i spoznaju Boga.Mnogi su ljudi ovo na svoju nekako ruku preveli i shvatili, kao npr. Kroz “Strah od Allaha” itd.

Ovo bi se najbolje prevelo i kazalo kao “Svjesnost sa Bogom” ili na engleskom ako je nekome lakše shvatiti “Mindfulness with God”. Dok je npr. Dr Joseph Lumbard rekao: “Revenence” ili “Poštovanje/Pijetet” prema/za Boga/u. Sura Hajj / Hadždž, 37 ajet.

Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!

Ovdje se ponovno negira ritual – klanje kurbana u ovom slučaju, kao što su to pagani radili pa pili krv, polijevali se istom, kao žrtva Bogu itd, to Bog ovdje jasno negira, i ponovno ističe DOBROČINSTVO, rad, djelovanje, manifestacija.

Kurban je tu da se podijeli onima koji nemaju, to je sav čin toga bilo, da se nahrane siromasi, a ne da se žrtvuje Bogu.

Nego u IME BOGA, odnosno u IME DOBROTE, LJUBAVI, i sve što je definicija i manifestacija Boga.

Poslanika su upitali jednom prilikom da li zaista želi da ostavi klanje kurbana kao običaj i praksu, jer su to pagani radili, i da zbog toga će biti pogrešno shvaćeni, i nakon kratkog razmišljanja Poslanik je ipak zadržao jer je bilo mnogo bitno nahraniti siromahe.

Čak su u jednom trenutku/dobu, bili tako razvijeni da nisu imali kome podijeliti Kurban jer su svi imali, stoga nisu ni klali.

Zašto bismo mi ovdje klali toliko kurbana i dijelili svima, koji čak imaju i više od nas samih, bolje da se organizuje neka akcija,i da se zakolje koliko treba i podijeli koliko treba, a ne da se pravi biznis od toga. I što je najgore, mnogo se tog mesa i baci, što je zaista velika šteta, a i grijeh, ako razmislite.

U hadisu se spominje, kada je Poslanik klao kurban, žrtvovao je i za svoju porodicu, i za čitav ummet! Danas svako za sebe žrtvuje čitavu kravu, Bože sačuvaj.

I naravno da kod nas ljudi samo kolju kurbane, a poslije se opet ne obilaze, ne pomažu, ne pozdravljaju, ne sjede zajedno, ne druže itd.

To je ta GREŠKA i POGREŠNO shvaćanje na koje želim da obratite pažnju. Ostavimo rituale, prestanimo bivati pagani i prihvatimo se djelovanja!

I naravno, ne smijemo zaboraviti simboliku iza toga svega, “žrtvovanja u ima ili za Boga”, mnogo je simbolike u Kur’anu, u sunnetu Poslanika, savjetima, praksi njegovoj itd.

Ne smijemo, kao što sam mnogo puta spomenuo u prethodnim  tekstovima/esejima, ne smijemo shvaćati sve obo bukvalno, doslovno.

Moramo prvo da razumijemo simboliku religijsku, prethodno učenje, običaje, šta je to, odakle je došlo, zbog čega je poslanik rekao to i to, zabranio, ili savjetovao da se ne čini ili čini. Ljudi su se izgubili kada su počeli uzimati stvari za doslovno, protiv čega je i Isa a.s. i Muhammed a.s. bili protiv.

I za kraj, da se prisjetimo hadisa u kojem Bog kazuje, da ne gleda na naš izgled, odjeću, nego na naše djelovanje, namjere I dobročinstvo.

Što je i simbolika Hadždža – riječi (koje se izgovaraju prilikom obilaženja Kaabe) i sam obilazak – kao akcija, djelovanje. Džaba dakle pričati bez djelovanja. Ili “Djela, a ne riječi”. Najbolje je to dvoje spojiti, da je isto, kako bismo dobili ono što želimo – “Najbolji su oni koji VJERUJU i DOBRA DJELA ČINE, i oni će postići ono što žele”. Kako gore, tako i dolje, kako unutra tako i van.

Priredio: Ernad Dedović