Prije bi se i najudaljeniji ljudi od vjere, (recimo alkoholičari) kada čuju za dolazak mjeseca ramazana odrekli alkohola u znak poštovanja svetog mjeseca,kajali i vraćali Allahu dž.š.,a danas se javno pije ispred kafane i birtije u po bijela dana? Kuće u kojima je svađa vladala pretvorile bi se u ramazanu u kuće sigurnosti. Jedno mjesto je bila jedna porodica  ili jedna internatska škola u kojoj svi u isto vrijeme jedu,spavaju i ustaju, a danas? Kada se približi čas zalaska sunca, mogao si vidjeti sve ljude kako žure kućama noseći određenu vrstu hrane u tanjirima,lepine iz pekare friške i dr.,a danas usred našeg mjesta imaš masu njih koji javno Bogu i postačima prkose sjedeći ispred lokala pijući kahve i druga pića ne stideći se svoje bijede i udaljenosti od islama i bogobojaznosti. Sofre su kod kuća postavljane tako da i najsiromašniji u ramazanu nađu dobar i prijatan iftar, jer se svaki postač u ramazanu brine o svome komšiji i o onima oko sebe pa ne jede dobru i hranu različitih vrsta dok njegov komšija ima samo hljeba i sira. Cijela se porodica okupi oko sofre, a okuplja je jedan osjećaj.

Taj osjećaj sastavlja bogatog i siromašnog,direktora i radnika, a to je glad, jer i najbogatiji ljudi prije akšama požele samo kašiku supe i gutljaj vode. Djeca stoje na terasama/balkonima ili na putevima (kao što je to nekad kod nas bilo kod Lutvinog kestena na Šljivičkom brdu, kada su promatrali munaru naše džamije i očekivali da se upale kandilji u akšam) pa, kada ugledaju svjetiljke minareta ili čuju prasak topa, povikuju istim  tonom i jakim glasom: uči,uči,uči te polete kućama kao što vrapci polete u gnijezda kada padne noć. Tada putevi ostanu pusti i nastane tišina, a zatim se sa svakog mjesta,iz koliba (kuća običnih ljudi) i iz dvoraca, (imućnih i begovskih kuća,koje su bile naspram ostalih kao vile po veličini i izgledu) začuje „Hvala Allahu,dž.š.“Svi su se zasitili,svi su zadovoljni i svi zahvaljuju,i onaj koji je jeo sedam vrsta hrane i onaj koji je jeo hljeb i bob,a danas.?

Poslije iftara i klanjanja akšam namaza ljudi bi odlazili u džamije da klanjaju teravih-namaz ili je klanjaju s porodicama. Ulice su prije tokom odlaska na teraviju žuborile rijekama svijeta koji idu na teraviju,a danas na prste možeš izbrojati one koji odlaze na teraviju. Kada prođe sahat vremena poslije jacije, svjetla bi se pogasila,ulice i mahale  ostale bi puste,a ljudi bi otišli na spavanje,a danas kako je? Najavljivač sehura bi dolazio samo u vrijeme sehura,ne bi dolazio u ponoć i budio i uznemiravao udarcima u bubanj-kao što to radi sada-a ti si prisiljen da mu zahvališ i da mu platiš (za bajram) što te je uzrujavao i živce ti vadio. Nije bilo ovih tehnologija niti je bilo ovih štetnih aparata koje kada jedan upali u kući uznemiri druge koji žele da ibadete ili se odmore te ih tako uzruja. Onda ramazan sa svojom pokornošću,čistotom i ljepotom pobjegne.

Ramazan može da živi samo u mirnoći,pa kako će živjeti u ovoj velikoj buci i kako će se postač posvetiti ibadetu i svome Gospodaru?! Kako će čovjek spavati kajlulu ili da bi ustao na sehur ako svako ko ima radio ne sluša ga sam za sebe,već ga sluša još četrdeset komšija (komšiluk čitav) čitav dan i noć,a najavljivač sehura dođe u jedan po ponoći?! I ovi pokvareni muzičari koji su nemoćni da budu umjetnici svoje pjesme su obukli odjećom vjere,a vjera je čista od njih,i opjevavaju Resula,a.s.,umjesto da opjevavaju to što opjevavaju. Kako da osjetimo ramazan kada se voziš u taksiju,autobusu i drugom prevoznom sredstvu a s tobom pušač koji puši cigaretu te puše dim duhana u tvoje lice i vidiš otvorene restorane u kojima se jede,ili vide ljudi koji poste i suzdržavaju se od jela i pića ali mali broj njih se suzdržava od laži,ogovaranja, prevare,raskalašenosti,zakletve mimo Allaha dž.š.,ili lažne zakletve Allahom dž.š.? Mali broj se suzdržava od ljutnje,uznemiravanja i ugnjetavanja?! Sve je ovo naša svakodnevnica mjeseca ramazana kojeg nismo svjesni i kojeg ne doživljavamo suštinski ispravno. /A.T.dzematrahic.ba/