Muškarci koje je odgajao brižan otac emocionalno su stabilniji i lakše se nose sa svakodnevnim stresom nego oni koji su imali nezainteresovanog oca, tvrde psiholozi.

Očevo bavljenje djetetom u velikoj mjeri deluje blagotvorno na razvoj djeteta. Djeca koja imaju angažiranog i i zainteresiranog oca pokazuju manje problema u ponašanju, manje su izložena raznim oblicima rizičnog ponašanja, manje napuštaju školu i „bježe“ sa časova i imaju veće obrazovne ambicije. Očeva uključenost pozitivno djeluje na školski uspjeh, razvoj socijalnih vještina i uspješnost u odrasloj dobi.

Zanimljivo je da određeni podaci ukazuju na činjenicu da, uprkos majčinoj većoj uključenosti u odgoj djeteta, otac ima jednak ili čak veći utjecaj na djetetovu društvenu, emocionalnu i školsku prilagođenost.

Jedna od novijih studija, studija fakulteta Fulerton u Kaliforniji potvrdila je navedeno, odnosno pokazala je da očevi igraju vrlo bitnu ulogu u psihičkom zdravlju svoje dece čak i kada ona odrastu.

Anketirano je preko 900 osoba starih izmedju 25 i 74 godine, a stručnjaci su se koncentrisali na njihov psihološki i emocionalni distres (jesu li depresivni, nervozni…) i moguće stresne situacije kroz koje su prošli tog dana. Te su situacije definisane kao svađje, neslaganje, napetost na poslu ili kod kuće, diskriminacija…

Ispitanici su odgovarali na pitanja o kvalitetu odnosa s majkom i ocem u djetinjstvu – naprimjer, morali su ocijeniti koliko im je pažnje i vremena poklanjala majka, a koliko otac.

Uglavnom je odnos ispitanika bio bolji s majkom, posebno kod sinova, nego s ocem.

Muškarci koji su imali vrlo dobar odnos s majkom imali su 3 procenta manju pojavu psihološkog distresa u odnosu na osobe čiji odnos s majkom nije bio dobar.

Međutim, muškarci koji su se više slagali s ocem u detinjstvu, danas su u manjoj meri skloni emocionalnom reagovanju kada su u pitanju stresne situacije, što se ne može reći za žene.

Ako su ispitanici rekli kako su imali loš odnos s oba roditelja, prijavili su veći broj stresnih incidenata za vreme osmodnevne studije u odnosu na osobe čiji je odnos s roditeljima bio pozitivan.

Pripremila:

Jasna P. Subašić, dipl. psiholog