Naravno mnogi će reći kakva je ovo šala, no nas je ponukala legenda o kojoj su mnogi pisali,pričali i na kraju u pjesmi zapjevali. Koliko je toga u tome tačno nećemo ovog puta ulazit nego ćemo vam nešto reći o toj priči koja je interesantna.

Tuzlanska priča o kozi

 O ovoj legendi su pisali mnogi, čak i ozbiljni historičari, romanopisci i humoristi, o njoj i na njoj su mnogi doktorirali. Naime, govorilo se da je prvo mlijeko u prahu proizvedeno u Tuzli od tuzlanske koze, a ne od Kulovićeve švajcarke. Prvi dokumenti u kojima se spominje Tuzla napisani su sredinom 10. stoljeća. U tom istom spisu govori se o Tuzli i o pobunama u istoimenoj provinciji. Naime, Tuzlaci su se suprostavljali nerazumnim odlukama Senata, među kojima je i ona da se unište sve koze, jer su štetne po uzgoj šume. No, mještani su ipak zadržali i zaštitili jednu kozu. Pobunjenici su kozu čuvali, njegovali i hranili. Sa jačanjem plemena, raste i broj koza. Te je usljedila nova odluka Senata da se sve koze moraju uništiti; ne smije ostati ni jedan primjerak, ni u zološkom vrtu, pa čak ni u školskim udžbenicima. Međutim, neki Tuzlak, čija je je životna opsesija čuvanje svega što je na indexu vlasti, sačuvao je jednu kozu. Čuvao je u sredini koja je bila neprijateljski raspoložena prema ovoj vrsti. No, vremenom propisi su blijedili, koza je postajala sve smjelija i zanimljivija. Ona je tako postala atrakcija, privlači mnoge turiste koji joj prilaze sa nekim posebnim osjećajem kao na hodočašće. Ulaz u skromno dvorište u kome se koza šetala je besplatan, ali je svaki od znatiželjnika ostavljao u kesicu novčić kao prilog akciji za očuvanje ove vrste. Za uzvrat domaćin svakog ko to poželi slika sa kozom za uspomenu.

Jedini spomenik kozi danas se nalazi u cvijećnjaku ispred hotela Tuzla.

Kažu da Tuzla sada ima približno 200 000 stanovnika a prije rata je imala preko 120 000 ...,eh sada koliko ima koza u ovoj sredini nemamo podatak iako je danas prava potraga za kozijim mlijekom koje je pravo na cijeni.