Priprema kahve počinje prženjem i mljevenjem, a tek se onda peče (kuha). Danas se smatra da samo mješavine više sorti kahve mogu dati optimalnu aromu, pa svaki proizvodač ima svoju tajnu miješanja u određenim omjerima. Umjeren sadržaj kofeina kao i zanosnu aromu daju najbolje mješavine. Za ukus Bošnjaka kahva mora ostati ačik (svijetla) jer samo tako zadržava traženu boju i aromu.

U kuću gdje se kahva redovno preprži kahvopije nerado svraćaju, a domaćina i domaćicu smatraju osobama kojima nedostaje ukusa. Takve susrećemo obično na selu, dok ih u urbanim sredinama skoro nema. Tome uvelike pridonosi siromaštvo sela. Bošnjak s tradicionalno istančanim okusom priznaje samo jedan način pripravljanja, a to je pečenje prave bosanske, u Europi poznate kao turske, kahve: Dobro samljevena i taze (svježe) ačik popržena kahva zaspe se u već malo zagrijanu džezvu. Ključalom vodom (ukropom) iz šerbetnjaka se zatim zalije (ali se ne prepuni), dobro promiješa i vrati na vatru da se "digne" do vrha džezve, no ne smije prekipjeti. Nakon što kratko "odstoji" da se slegne, ljeva se u findžane (šalice). Šećer i mlijeko se serviraju posebno i dodaju po želji. Bošnjak voli jaku crnu kahvu, malo zaslađenu. Time dokazuje da drži do sebe i do svog društvenog statusa. Samo osobe s jakim razlozima, rezignirane zbog starosti, odstupaju od tog pravila. Po tome kakva vam je kahva ispečena i servirana, možete zaključiti koliko vas domaćin cijeni i voli. Jaka crna kahva govori vam u prilog, a "tanka" odaje, između ostalog, i domaćinovu rezerviranost i škrtost. Zapadnim svijetom danas dominiraju espresso i filter-kahva, Bošnjaci koje tamo sretnete, a peku i piju pravu bosansku kahvu, dokazuju svoj dobar odgoj i smisao za čuvanje tradicionalno dobrog ukusa, kao svoju emotivnu vezu s rodnom Bosnom. I zapamtite; samo će vam tabijatli (uredna) osoba ispeći i ponuditi pravu bosansku kahvu.