To što zmije nemaju noge ne znači da ih nekad, u određeno doba svog razvoja, nisu imale. Ali, kako su i zašto zmije izgubile noge, znanstvenicima ni dan danas nije poznato.
Neki znanstvenici smatraju da su pradavni preci zmije morali biti neka vrsta jamskih guštera. I danas postoje te vrste guštera, pa je poznato da vrlo imaju male noge, a neke ih uopće nemaju. Vremenom su, znači, noge sasvim iščezle. Ali usprko tome, zmije se vrlo lako kreću. U kretanju im pomažu nezavisno pokretni trbušni štitovi, kojima je pokrivena cjelokupna donja površina zmijina tijela.

Postoje četiri osnovna načina kretanja zmija.

- Prvi se zove “bočno valovito kretanje”. Zmija savija tijelo u više valovitih vijuga u obliku slova “S”. Odupirući se o neravnine na tlu, zmija klizi prema naprijed snagom svojih mišića i članaka.

- Drugi način kretanja nazivamo “pravolinijsko kretanje”. U ovom slučaju nekoliko skupina članaka se skupi na zadnjem dijelu zmijina tijela, pa potpom “izgura” prednji dio tijela. Pritom se skupina posljednjih članaka čvrsto odupre, da zmija ne bi skliznula unatrag. Naizmjence se grupiraju čas prednjim, čas zadnji članci, a tijelo se odupire onom skupino članaka koji su prethodno pokrenuti.

- Kretanje u obliku “bočne petlje” predstavlja treći način kojim se zmija kreće. Prednji dio tijela zmija izbaci u stranu. Hitro prebaci zadnji dio tijela u novi položaj, a potom iznova izbaci prednji dio tijela.

- Četvrtim načinom kretanja zmije se služe za puzanje uz drvo. U ovom slučaju zmaija obavije rep i zadnji dio tijela oko stabla, izdigne prednji dio tijela i okači se o najvišu granu koju može doseći. Čim se okači, olabavi zadnji dio s repom i povuče ih naviše.

Izvor: zanimljivosti10.blogspot.com