U Brčanskom“Islahijetu“ u povodu Kurban Bajrama otvorena je 23 izložba dokumentarne fotografije Ataha Mahića, našeg stalnog saradnika, pod naslovom „Brčanske mahale i sokaci“ . Vrlo interesantan naziv za jednu izložbu i isto tako izloženim fotografijama. Bio je to povod da porazgovaramo sa Atahom Mahićem baš na tu temu.

dzematrahic.ba: Ova Vaša izložba pobudila je veoma veliki interes kod Brčaka što je se moglo vidjeti i na otvaranju izložbe jer je sala bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

A.M. : Pa, Brčake zanima sve što je iz prošlosti našeg grada. A ovoga puta je to bio pun pogodak. Izložio sam stare razglednice i fotografije Brčkog. Koliko mi je poznato od 1885. pa do 1943. godine izdato je oko 250 razglednica Brčkog od kojih su mnoge doživjele i reprint izdanja. Na ovoj izložbi sam postavio 170 fotografija brčanskih mahala i sokaka, koliko ih je ostalo sačuvano ili ponovo sakupljeno. Te fotografije predstavljaju poseban sadržaj kulturne, pozitivne umjetničke i vjerske vrijednosti koje su ostavile duboke dokumentarne tragove naše prošlosti i naše kulturno-historijske baštine, koje se više nego ikada pokušavaju osporiti i prekrojiti. Zbog toga stare fotografije veoma interesantne kao arhivska i dokumentarna građa, ali isto tako i kao historijski izvori koje nam daju mnoštvo interesantnih podataka i informacija. Jer to su fotografije prošlog vremena.

Zbog toga mi je i bila želja da sa ovom izložbom omogućim mojim Brčacima jednu malu šetnju foto-vremeplovom, brčanskim mahalama i sokacima, odnosno da kroz vremenski period od preko 130 godina vide kako je izgledalo Brčko.

dzematrahic.ba: Ljudska sjećanja blijede,gube se ali ne i pisana građa i stare fotografije u kojima otkrivamo davno zaboravljeni svijet. Recite nam ukratko – kako je nastala fotografija?

A.M. : Prvi pokušaji da se napravi fotografija počeli su 1835. a rezultati su vidljivi već 1839. godine. Od prvog pokušaja pa do danas prošlo je 277 godina, za koje vrijeme je fotografija veoma uznapredovala i postala najdemokratskije i najmoćnije sredstvo izražavanja. Jača i od same riječi. Jer ljudi, bez obzira kojim jezikom govorili, na prvi pogled je razumiju. Fotografija „govori“ svojim jezikom, jer nam ona pokazuje sve što se u tom trenutku snimanja događalo i nalazilo ispred objektiva.

dzematrahic.ba: Kada i kako se pojavila fotografija na ovim prostorima?

A.M. : Fotografija je, uglavnom, u Bosnu i Hercegovinu, pa i u ove krajeve, došla sa Austrougarskom. Brčaci su imali sreće da tek posljednjih decenija XIX vijeka upoznaju ovo čudo tehnike kada su austrougarski dokumentarci bilježili i filmovali sve značajnije događaje u Carevini, izdavali razglednice ili kada su rijetki Brčaci, kao brčanski veletrgovac Ejub Muratović 1902. godine, počeli donositi prve foto-aparate i praviti snimke obitelji, prijatelja, brčanskih mahala i slati negative u Beč ili Zagreb da se naprave fotografije.

dzematrahic.ba : Dakle, zahvaljujući austrougarskim dokumentarcima mi smo danas u prilici da vidimo stare razglednice i fotografije od prije 130 godina. Nismo li, u neku ruku, i na neki način, povezani sa tim prošlim vremenom i ljudima?

A.M. : U pravu ste. To je ta draž starih fotografija da nas vrate u prošlost zahvaljujući, prije svega baš tim austrougraskim dokumentarcima-fotografima koji su po gradovima, pa i selima, snimali sve značajnije objekte, mahale, ličnosti, nošnje, običaje, sportske i kulturno-umjetničke manifestacije i itd, te kasnije sa gotovim fotografijama i albumima obilazili značajnije trgovce, knjižare ili firme nudeći im da budu izdavači razglednica.

dzematrahic.ba : Možete li navesti neke od brčanskih izdavača?   

A.M. : Skoro svi trgovci u Bosni i Hercegovini, naravno oni značajniji, bili su izdavači razglednica. Tako je bilo i u Brčkom, uglavnom su to trgovci i vlasnici knjižara. Najpoznatiji su bili Moris Cajtler sa sinovima, koji su imali knjižaru i papirnicu u jednom dijelu hotel „Posavine“, zatim M.D. Henih, vlasnik knjižare i papirnice sa foto-materijalom, Josef Vel, veletrgovac, Đorđ Hanaman, trgovac, Eduard Sor, vlasnik štamparije, Lozić i Cvarek, vlasnici knjižare „Progres“, trgovačka kuća Alkalaj, Franc Brozović, vlasnik hotela „Central“, a među njima Ejub Muratović i Hasan Karahasanović, brčanski trgovci.

Interesantan je podatak da je Ejub Muratović izdavao razglednice koje je numerisao i u malim tiražima tako da su danas veoma tražene u svijetu i dostižu veoma visoke cijene.

dzematrahic.ba : U Vašoj arhivi se nalazi i jedna razglednica iz Gornjeg Rahića?

A.M. : Da. Izdata je pod nazivom „Gornji Rahić – čaršija“. E, nju je izdao Rahićki trgovac Mehmed efendija H. Efendić. On je na gotove razglednice udarao svoj pečat sa imenom i prezimenom. Pečat je bio na turskom i latiničnom pismu.

dzematrahic.ba : Koliko je poznato brčanske razglednice su bile veoma popularne?

A.M. : Bogami jesu. Sve su one bile štampane u Beču te u Ofenbahu i Altenburgu u Njemačkoj. Bile su upućivane širom svijeta kao u Berlin, Lemberg, Minhen, Budimpeštu, Ilaši, Beč, Salzburg, Rim, Napulj, Pariz, Marsej, Prag, London itd.

dzematrahic.ba : Zahvaljujemo Vam na ovom interesantnom razgovoru iz kojeg smo mi i naši čitaoci saznali mnoštvo novih podataka.