Stegla
je još jedna hladna zima. Jadni pas mrznuo se na hladnoći. Niti je imao šta da
jede, niti gdje da se skloni. Prilično promrzao, sam sebi je rekao: „Prvo što
ću uraditi kada dođe ljeto, bit će da sebi napravim sklonište. Ionako sam mali,
pa ću to brzo napraviti.“
Jadni
pas je, tako maštajući, u teškoćama prebrodio zimu. Konačno su teški dani prošli i došlo je iščekivano
ljeto. Sunčeve zrake i toplota ugrijali su mu tijelo i kosti. U tome je uživao.
Zaboravio je zimske dane kad je bio gladan, žedan, bez skloništa.
„Rekao
sam da ću napraviti sklonište kad dođe ljeto, ali gdje bih ja ovako veliki
mogao stati?“, pomislio je.
Lijeni
pas se tako sit i sretan povukao u sjenu. I koliko god da ga je neki unutrašnji
glas podsjećao da napravi sebi kućicu i pripremi se za zimu, pas je to odlagao,
misleći:“Gdje bih ja mogao stati? I kad već mogu ležati ovdje u sjeni, ko bi
radio? Sada uživam. Kad se približi zima, onda ću praviti skrovište.“
I
dok je pas tako ljenčario, zima je ponovo stegla. Počela je ista muka koja se
ponavljala iz godine u godinu.
POUKE:
-Ono
što možeš uradit danas, ne ostavljaj za sutra. Postoje dvije stvari koje ljudi
dovoljno ne cijene: zdravlje i slobodno vrijeme.
-Ko
ljeti uživa zimi ispašta. Oni koji ne rade onda kad bi trebali raditi, kasnije
će zbog toga ispaštati.
-Mudar
čovjek iz nesreće izvuče pouku. Nerazborit čovjek uvijek iznova proživljava
iste teškoće.
foto ilustarcija
Iz knjige Mesnevija za djecu